Predstava o Kosovarkama koje su nakon nestanka muževa u ratu ostale živjeti sa njihovim roditeljima

Piše: Maja Bajrić / Patria

Kada bih morala da opišem predstavu Prst jednom riječju, rekla bih da je potresna. Rekla bih da sam iz pozorišta izašla tužna i uznemirena. Uznemirena prvenstveno zato što je tematika predstave toliko realna i savremena, a u scenografiji Adise Vatreš Selimović u Sartr-u, koncipiranoj tako intimno da su glumice publici nadohvat ruke, predstava poprima oblik ličnog svjedočenja porodičnom nasilju.

Imala sam priliku da sjedim u prvom redu tokom izvedbe ove predstave 23.12. ove godine, u Sarajevskom ratnom teatru, te posmatram uznemiravajući performans sarajevskih glumica kojima je povjeren zahtjevan zadatak da nam dočaraju emocije gubitka voljene osobe u jednom nezahvalnom, dekadentnom životnom ambijentu. Predstava se bazira na zamršenom odnosu dvije žene, svekrve i snahe, koje se pokušavaju nositi sa najbolnijim doživljajima, kao što su gubitak djeteta, gubitak muža, postratne traume, osakaćeno djetinjstvo, potlačenost u braku, neuzvraćena ljubav, siromaštvo...

Njih dvije se međusobno ne podnose, ali su istovremeno kroz zajednički život srasle u jednoj nevoljkoj simbiozi. Jedino što ih veže je zajednička ljubav prema čovjeku koji je nestao u ratu.

Deset godina njih dvije žive same, u jednoj skoro djetinjastoj samokreiranoj iluziji da je on zapravo još uvijek živ i da se svakoga časa može vratiti, da vjetar koji šiba kroz grane naslućuje njegov dolazak, da će mu njegove patike ponovo zatrebati. Bolno je pogledati istinu u oči i priznati sebi realnost. Dvije žene su u kolotečini sopstvenog besmisla i suludog iščekivanja sklopile bolan pakt međusobnog sadizma. Djeluje kao da im njihovo međusobno povređivanje omogućava osjećaj da su ipak žive, da strasti u njima još postoje, da se krv u njima još nije ohladila.

Autorica teksta je kosovska spisateljica Doruntina Basha. Rođena je u Prištini 1981. godine. Studirala je dramaturgiju na Fakultetu umetnosti Univerziteta u Prištini. Master studije je završila na Erasmus Mundus programu „Crossways in European Humanities“, u polju rodnih studija.
Njene drame su izvođene u kosovskim i makedonskim pozorištima i objavljivane u Francuskoj. Napisala je scenarije za nekoliko kratkih filmova i televizijskih serija. Pobjednica je na konkursu Hartefakt fonda u Beogradu  za najbolji suvremeni društveno angažirani dramski tekst „Prst“ u 2011. godini. Kao dramska spisateljica, živi i radi na Kosovu od 2002. godine.

Doruntina Basha kaže da u se mnogim tradicionalnim kosovskim kućama dešava da žene nestalih u ratu nastavljaju živjeti sa muževljevom porodicom. Njihovim životima upravljaju porodice muževa, kojima to omogućava kontrolisanje kako bi se zaštitila čast porodice.

- "Prst" istražuje ovaj odnos u kontekstu najosetljivijeg problema na Kosovu danas: pitanja nestalih, ali iz potpuno nove, za ovo društvo radikalne pozicije žena koje su ostale iza – rekla je Basha u jednom intervjuu koji je ranije dala za beogradske medije.

Ovaj tradicionalni, patrijarhalni odnos unutar zajednica se može uočiti širom Balkana, ne nužno u ovoj formi, ali sigurno u različitim kontekstima, te se tekst može smatrati društveno-angažiranim u kontekstu novije historije, patrijarhalnih odnosa na Balkanu, podređenosti žene u društvu, to jest njene uloge „lirske paćenice“.

U sarajevskoj izvedbi predstave igraju: Selma Alispahić, Amila Terzimehić i Ana-Mia Milić; režiju potpisuje Sabrina Begović Ćorić.

Selma Alispahić, glumica i prvakinja Sarajevskog ratnog teatra rekla je da je privilegija za glumca biti dijelom jedne ovakve priče.

- Osjećali smo veliku odgovornost da na dostojanstven način govorimo o sudbinama ljudi koji žive tu oko nas, a za čije smo sudbine često slijepi jer nam je tako jednostavno lakše – rekla je Alispahić, dodajući da ova predstava podsjeća na to da je život dar i da ga moramo živjeti oljuđeni i osjetljivi na živote i sudbine ljudi oko nas. A, upravo je uloga teatra da oplemenjuje sredinu u kojoj nastaje. Sarajevski ratni teatar tu svoju ulogu već godinama najozbiljnije shvata, piše Patria.