Piše: Ekspert za bezbjednost, mr. Vladimir Vučković / Patria
Svjedoci smo da siromaštvo i nezaposlenost u velikoj mjeri utiče na povećanje stope kriminaliteta u našim gradovima. Mediji su preplavljeni apelima građana da nadležne institucije učine nešto na povećanju bezbjednosti u lokalnoj zajednici, što je dobar pokazatelj da je strah od kriminaliteta kod većine građana značajno izražen.
Mnogo je razloga zašto smo ponosni na porodicu i zajednicu u kojoj boravimo, živimo i radimo. Mnogi ljudi imaju razvijen osjećaj odgovornosti prema svojim porodicama i prema drugim osobama u svome okruženju, posebno ako je riječ o osobama koje trebaju povećanu pažnju i pomoć. Mnogi građani su sigurni i zaštićeni i imaju dobre uslove za život i rad.
Stabilna porodica i jaka zajednica koja čvrsto povezuje svoje članove važne su za djecu, mlade ljude, ali i ostale članove zajednice. To su bitni temelji koji omogućavaju pojedincima ostvarenje životnih potreba u bezbjednoj društvenoj zajednici.
Bezbjednost zajednice ne zavisi samo o nivou kriminaliteta koji postoji u zajednici, bezbjednost zajednice takođe se odnosi i na to kako se ljudi osjećaju u svojoj zajesnici. Radi se o prihvatanju činjenice da postoje mnogi činioci koji utiču na to koliko se sigurno osjećaju ljudi u zajednici. Da bi se poboljšala bezbjednost zajednice, potrebno je da svi djelovi zajednice rade zajedno kako bi stvorili bezbjedniju okolinu za rad, život i igru. To znači stvaranje partnerstva između policije, vladinih organa, lokalne uprave, organizacija unutar zajednice i pojedinaca u svrhu unapređenja bezbjednost zajednice.
Prema pojedinim teoretičarima efikasnost bezbjednosnih sistema se ogleda u najvišem nivou njihove decentralizovanosti, jer su to sistemi koji mogu bez problema doprijeti do svakog građanina. Takvi sistemi zahtjevaju punu kordinaciju i komunikaciju sa građanima, kako bi se stvorilo neophodno povjerenje građana u bezbjednosne strukture.
Ključan izazov u bezbjednosti zajednice je oživjeti davnu ideju o tome kako su oni koji žive na nekom području odgovorni za kvalitet života na tom području, odnosno kako oni sami mogu dati doprinos poboljšanju tog kvaliteta. Naravno to je moguće samo ako ljudi na tom području međusobno komuniciraju te uvažavaju i uzajamno ostvaruju različite interese.
Policija u zajednici treba polaziti od uspostavlja kvalitetne komunikacije na nivou lokalne zajednice, kako bi se stvorio preduslov rješavanja bezbjrdnosnih problema i ukupnog kvaliteta života na nekom području.
Glavni problem je činjenica da su aktivnosti policije i lokalne zajednice većinim je usmijerene na preduzimanje mjera poslije saznanja za krivično djelo ili pokušaj. Takvo djelovanje kao odgovor na već počinjeno krivično djelo, može se nazvati reaktivnim oblikom djelovanja. Ono dovodi policiju i lokalnu zajednicu u defanzivan položaj u odnosu prema počiniocima zabranjenih ponašanja. Policija i lokalna zajednica moraju, analizirati kriminalitet na svom lokalnom području i grupisati probleme koje žele rješiti, te u zajedničkoj saradnji trebaju planirati i preduzimati proaktivne mjere i radnje.
Mladima je potrebno obezbjediti uslove za školovanje, bavljenje sportom a nakon svega toga i zaposlenje koje je osnovni faktor za egzistenciju čovjeka. Samo pravilnim, blagovremenim i dobro preduzetim mjerama može se obezbjediti dugoročna sigurnost i prosperitet svih ljudi u jednom okružrnju.