Bošnjaci se sjećaju antiterorističke histerije

Prema saopćenju Pentagona iz Gvantanama će se otpustiti na Balkan dva zatvorenika. Jerdan od njih Tarik Mahmud Ahmed El Savah, Egipćanin bit će prebačen u BiH, a drugi Abdul Aziz Abdulah Ali El – Saudi, Jemenac, biće otpremljen u Crnu Goru. Ova dvojica su dio od 17 zatvorenika koji će ovog januara biti otpušteni iz Gvantanama.

Što se tiče El-Savaha, njemu u Gvantanamu nije dokazana krivica za terorizam, ali je navodno u toku rata bio pripadnik jedinice El- Mudžahid i ovdje ima suprugu i kćerku.

Kako su ulazili strani ratnici

Navodno radi se o osobi koja je u bolesnoj pretilosti, te sa teškim psihičkim problemima.   

Kad god se povede priča o stranim ratnicima u BiH, uvijek se dolazi do brojnih apsurda. Naime, slobodni dio BiH pod kontrolom legalne Vlade je pune tri i po godine od '92. do '95. bio potpuno blindirana teritorija, Bošnjaci bez oružja i, običnio se kaže da ni ptica tada nije mogla ući u BiH. Kako su ulazili strani ratnici?

Svojevremeno se u  Tribunalu u Hagu pojavio svjedok koji je radio kao bolničar asistent pri hirurškom timu bolnice u Travniku. Nakon što je ranjen jedan od tih stranih ratnika iz islamskih zemalja, hirurg ga je zamolio da pogleda u njegovim džepovima ima li neki identifikacijski dokument. Mladić je u džepu ranjenika našao samo propusnicu koju je potpisao lično Gojko Šušak, tadašnji hrvatski ministar odbrane. Na toj propusnici je pisalo da su jedinice HV i HVO dužne pružiti svaku pomoć toj osobi i dozvoliti joj nesmetano kretanje.

U slučaju El-Savaha svjetski mediji pišu da je on pružio veliki broj korisnih informacija o terorizmu. Kako je znao toliko informacija o terorizmu, ako je nevin i ako se nije bavio nikakvim teorističkim aktivnostima? Hoće li se Bosna i Hercegovina opet suočiti sa onim talasima lažnih antiterorističkih optužbi?

Alžirci kao primjer medijske laži

Priča o Alžirskoj grupi govori dovoljno. Danas su svi iz te grupe na slobodi sa potvrdom da su pogrešno optuženi. Mnogi u ovoj državi se mogu sjetiti antiterorističke histerije ovdašnjih medija, kada se govorilo da su članovi Alžirske grupe najopasniji teroristi. Kad su izručeni u Gvantanamo, antiteroristička histerija nije prestala. Više od sedam godina kasnije, kad su pušteni na slobodu od administracije predsjednika SAD-a Baraka Obame, ti identični mediji, pa čak i isti novinari dočekali su ih kao ljude prema kojima je napravljena klevetnička nepravda. Kao usput, ljudi koji su bili medijski zaslužni za sataniziranje „Alžiraca“, počeli su preuzimati ulogu boraca za njihova ljudska prava i puštanje na slobodu.            

Upravo zato se postavlja pitanje šta dolazak ovog čoveka donosi Bosni i Hercegovini?

Ako je konačno potvrđena njegova nevinost, pitanje je zašto je pod tim okolnostima morao ležati gotovo 14 godina u Gvantanamu? Ako se, kako brojni mediji tvrde, radi o psihički teško bolesnoj osobi, kako je moguće da se preko nje došlo do „korisnih“ saznanja o terorizmu.