Ko je lider SDA: Izetbegović na pokaz ili Sarajlić na dokaz

Nakon što se otkrilo da je glavni kadrovik SDA Asim Sarajlić privatno postavljao sebi odane kadrove na rukovodna mjesta u BH Telecomu, ova stranka je dotakla ivicu provalije. Potpuni šok, koji je zavladao u stranci, doveo je do hitnih prošlosedmičnih sastanaka u četvrtak, pa petak, pa subotu, kad se Sarajlić nije ni pojavio, da bi sve završilo na kraju sa telefonskom sjednicom Vlade za promjenu Sarajlićevih samovoljnih odluka.

Ranija upozorenja lideru SDA Bakiru Izetbegoviću da se radi o čovjeku koji je sklon drzništvu i oholom ponašanju nisu pomagala. Ovaj put nije bilo mjesta za konformizam, koji bi opet prevladao da nije bilo ugrožavanja značajnih pozicija u najmoćnijem javnom preduzeću i zlatnoj koki stranke.           

SDA stranka nema, nažalost, u svojim redovima inventivne ljude koji će i stranku i državu izvući iz ove krize na zelenu granu.

Moćni mangupi u stranačkim redovima 

Nedavni unutrašnji sukobi nisu nikada riješeni do kraja, niti konkretno smireni. SDA je, umjesto da uđe bez unutrašnjih trvenja u ovo krizno vrijeme, postala ranjiva zahvaljujući bespotrebnom nepotističkom izboru Bakirove supruge Sebije na čelo UKCS-a, sa nizom drugih prohtjeva poput spajanja, iseljavanja i čak gašenja Opće bolnice „Prim.dr. Abdulah Nakaš“ u Sarajevu. SDA je došla u poziciju da je time poljuljana i njena unutrašnja stabilnost.

Sarajlić je, istovremeno, ostao ključni čovjek stranke, onaj koji odlučuje iz pozadine, jer se glavni šef bavi ambicijama i pozicijama svoje supruge.

SDA već duže vrijeme nije rješavala uzdrmanu funkcionalnost svoje strukture. Ona je samo gomilala vlastite probleme i unutrašnje nesporazume.  Nikada nije riješila pitanje enormne imovine svojih članova. Hvatanje Asima Sarajlića za vrat Sadika Ahmetovića završeno je nekakvim pomirenjem, kao da je u pitanju gurkanje prvačića, a ne najgori ispad političkog primitivizma pred očima javnosti.

Nikada do kraja nije riješen unutrašnji sukob SDA i četiri njena istaknuta funkcionera. Salko Sokolović, jedan od ljudi sa visokim moralnim kredibilitetom, a Šemsudin Mehmedović jedan od najmoćnijih stubova stranke, nisu zaslužili površan i osuđujući tretman kad su zatražili smjenu Asima Sarajlića.

Tek nekoliko mjeseci kasnije, Sarajlić je podnio ostavku sa mjesta šefa kluba poslanika SDA u Državnom parlamentu, ali je to bio samo još jedan izraz SDA-ovog grebanja po površini. Već je imao i previše stranačkih i svakih drugih funkcija.

Njegova samovolja pokazivala se i na brojnim primjerima čistke kadrova koji su, očigledno, predstavljali opasnost, ali po njega samog. Neke od uglednih i dugogodišnjih članova SDA skoro pa je istjerao iz ove stranke. Umjesto da SDA jača, svakim Sarajlićevim potezom gubila je na snazi. I dok se četvorici zastupnika pokušavalo natovariti breme razdora unutar stranke, glavni protagonist Sarajlić zadovoljno je trljao ruke i sve dublje bacao stranku u nezapamćenu krizu.

SDA je, stavljajući na najosjetljiviju funkciju Asima Sarajlića, osudila svoju kadrovsku politiku na potpuni krah. Ovo što se kasnije događalo samo je red posljedica. Sarajlić je osoba koja je praktično bila stvarni lider stranke, jer je donosio ključne odluke iz sjene koje su uvijek prolazile do cilja. Mogao bi se Izetbegović upitati kako se, pored njega živog, bilo ko usudio da na ovakav drzak način provodi imenovanja na rukovodna mjesta. Ali, ključno je pitanje, ipak, gdje je danas njegova realna pozicija u SDA-u.    

Sarajlić u svojim poduhvatima ima i pomoćnika unutar stranke Aljošu Čamparu, ministra unutrašnjih poslova FBiH koji je zbog svojih interesa pristao na prljavu igru. Ne treba zaboraviti da je upravo Čampara čvrsto lobirao da se Draganu Lukaču osigura i drugi mandat direktora FUP-a i pored svih uslova koje je ispunio za penziju.

Čampara je svojim vezama čak uspio Lukaču izdejstvovati sudsku mjeru osiguranja kojom je Lukač imenovan za direktora FUP-a. Zbog svih ovih nezakonitosti, protiv Lukača je podneseno desetak krivičnih prijava i od strane visokorangiranih dužnosnika FUP-a.

Ko je Asim Sarajlić i kakvi su njegovi rezultati i liderski dometi?

Ne treba ni govoriti o njegovim neaktivnostima u Državnom parlamentu i poslaničkim pitanjima tipa: Postavite Lijanoviće na čelo budućeg državnog ministarstva za poljoprivredu, te na čelo tih ministarstava i u Federaciji i u RS-u.                

Sarajlić je kao načelnik Vogošće vladao općinom od 2004. do 2010. godine, ali i nakon što je završio mandat načelnika. Danas Vogošća ima bijedan budžet od 8.99 miliona KM. Kad se podijele plate nagomilanoj administraciji ostaje zanemariva suma za potrebe građana. Recimo, budžet Vogošće je tri puta manji od Novog Sarajeva, četiri puta od Ilidže i Novog Grada, čak i od Hadžića za 1,3 miliona KM. Stvarne vrijednosti urađenog pokazuju se dugo nakon mandata određenog lidera, a manje za njegovog stolovanja. Tek sad se jasno vidi šta je Sarajlić uradio i ostavio iza sebe u Vogošći.

Ono što obavezno piše u Sarajlićevom životopisu je MP (montipajtonovski) humor: Učlanio se u SDA u 15. godini. Tako preuranjene maloljetničke stranačke ambicije nisu viđene na ovim prostorima.

Imalo bi se unutar SDA nabrajati još likova koji svojim djelima ruše ionako srozan ugled stranke.

Samo jedan od njih je premijer Federacije Fadil Novalić koji je dajući izjave kao glumac u seriji Monti Pajton dobio veliki medijski tretman u Engleskoj i to u rubrici „Vijesti odasvuda“.