Sjećanje na Aleksu Šantića: Pjesnik ljubavi i sevdaha

Na današnji dan, 2. februara 1924. godine, umro je bosanskohercegovački pisac Aleksa Šantić, autor antologijskih pesama "Ostajte ovde", "Emina", "Veče na školju". Pripadao je mostarskom krugu oko književnog lista "Zora", koji je pokrenuo s Jovanom Dučićem i Svetozarom Ćorovićem, prenosi novinska agencija Patria.

Najveću pjesničku zrelost dostigao je između 1905. i 1910., kad su i nastale njegove najljepše pjesme. To je vrijeme burnih društvenih promjena u Bosni i Hercegovini, u kojima Šantić aktivno učestvuje.

Šantićeva poezija puna je snažnih emocija i ljubavnih jada. Njegova prelijepa ljubavna poezija razvila se pod jakim uticajem bošnjačke ljubavne pjesme, sevdalinke; njegove ljubavne pjesme smještene su u bosanske bašče pune behara i šadrvana. Ženski likovi koji se pojavljuju u Šantićevim pjesmama okićeni su đerdanima i izazovne su, ali ipak skrivene ljepote. Takva je i pjesma "Emina", koja je ušla u narod i pjeva se kao sevdalinka. U ljubavnim pjesmama najčešći motiv je čežnja.

Šantić se vrlo mlad zaljubio u Slavonku Anku Tomlinović, kćer siromašnog fotografa, došljaka, koju na kraju ostavlja pod pritiskom svoje pravoslavne porodice. Nešto kasnije, pomalo rezigniran, upoznaje i Zorku Šolu, mladu i bogatu Mostarku, koja zbog interesa svoje pragmatične porodice napušta pjesnika, ostavljajući mu još jednu ranu na srcu.

Druga pjesnička tema koja je obilježila Šantićevo stvaralaštvo imala je rodoljubni karakter. Pjesma "Ostajte ovdje", koja je objavljena 1896. na prvoj stranici prvog broja Zore, bila je upućena onim bosanskim muslimanima koji su nakon aneksije Bosne od strane Austo-Ugarske 1878. napuštali zemlju i masovno odlazili u Tursku. Tu je još jedna potresna pjesma, "Hljeb", u kojoj Šantić pjeva o patnji onih koji zauvijek napuštaju domovinu i odlaze u tuđinu. U drugim pjesmama Šantić naglašava patnju kao važan historijski moment ("Mi znamo sudbu").

Bio je poslanik u Bosanskom saboru. Njegovi stihovi su muzikalni a pesme osećajne, pune ljubavi, a sa jakim revoltom protiv tiranije. Prevodio je s nemačkog i češkog. Napisao je dramu "Hasanaginica", "U magli", prevodio sa njemačkog pjesnika Hajnriha Hajnea. Šantiću su iznova spomenik postavili u Mostaru. Bošnjaci ga većinom poštuju i čuvaju kao dio svoje velike tradicije. Šantić je kao vrijednost i dalje popularan i omiljen u Bosni i Hercegovini, jer je po svemu bio i ostao bosanski pisac.