Poslije gimnazije zavšene u Peći, predsjednik UO UNSA Mevludin Mekić studira na Medicinskom fakultetu u Prištini. Sve ratne godine, dok Bosna i Hercegovina krvari pod udarima srbijanske agresije on mirno studira završavajući fakultet, piše novinska agencija Patria.
Nije ga omeo ni srpsko-albanski rat na Kosovu (1996 – 1999) da mirno odrađuje magistarski studij na prištinskom Medicinskom fakultetu sve dok Prištinu i Vojsku Jugoslavije na Kosovu nisu zasule bombe NATO avijacije. Kako je to moguće ?
Važno je napomenuti da je za društveni status „nesrba““ na fakultetima i institucijama u tadašnjoj Srbiji (u čijem je sastavu bilo i Kosovo) odlučujući faktor bila lojalnost tadašnjem dominantno srpski profiliranom rukovodstvu fakulteta na prištinskom univerzitetu.
Budući da se nije moglo očekivati da će kosovski Albanci po ponovnom preuzimanju Prištine 1999. godine imati razumijevanja za tu prosrpsku lojalnost, Mekić zajedno sa prištinskim Medicinskim fakultetom svoj magistarski studij seli u Kosovsku Mitrovicu, gdje se u njenom sjevernom „srpskom delu“ uspostavlja Medicinski fakultet Priština – Kosovska Mitrovica koji tamo djeluje i danas. I tamo magistrira.
Iako je posljeratno Sarajevo tada već bilo otvoreno za svakoga ko je želio doći i graditi svoju karijeru, Mevludin Mekić nastavlja doktorski studij i doktorira 2003. godine, i to u Nišu.
Potom se iznenada pojavljuje u Sarajevu i ekspresno zapošljava u UKCS, na čijem čelu je tada bio dr. Faris Gavrankapetanović.
Njegove kolege sa UKCS kažu da Mekićevo napredovanje nikad nije bilo rezultat znanja, stručnosti i naučnog i radnog uspjeha, nego naprotiv – plod agresivnog nametanja, podmetanja kolegama, spletki i uvijek nejasne podrške nedefiniranih centara moći i intervencija pojedinih političara.
Odlukama UO UNSA kojim rukovodi Mevludin Mekić Univerzitet je dosad već pretrpio štete i materijalne prirode, ali je i na poseban način kompromitiran unutar mreže evropskih univerziteta sa kojima se UNSA nastoji povezati.
Nakon što je UO prije dvije godine napustio akademik Esad Duraković, nedavno je isto učinila i Dobrila Govedarica Nevjestić ogorčena načinom na koji Mekić vodi rad ovog tijela.
Prilikom svoje ostavke prof. Duraković je kao razloge akcentirao to što su načinom na koji Vlada KS želi uspostaviti kontrolu nad UNSA „stvoreni temeljni uslovi za svakovrsne atake na Univerzitet općenito, i uvjeren sam da će oni uslijediti u raznim formama destrukcije UNSA – upravo zato što je on ostao jedan od rijetkih i svakako najvažniji simbol jedinstva i kvaliteta, glavni generator dragocjenih integrativnih procesa“! kaže Duraković.
Indikativna je podudarnost Durakovićevih bojazni o smjeru u kojem se sada vodi UNSA i općepoznatih ciljeva velikosrpske strategije čiji ključni element je slabljenje BiH i bošnjačkog nacionalnog korpusa putem destrukcije intelektualne elite i institucija.
Na koncu, bez namjere da se bilo koga stavlja na „liste sumnjivaca“ ili da se nipodaštava dignitet i vrijednost fakulteta u regionu, a svjedočeći o jadnom stanju akademske zajednice u Bosni i Hercegovini, logično pitanje za Vladu Kantona Sarajevo i premijera Elmedina Konakovića jeste – nije li Univerzitet u Sarajevu u svim tijelima i na ključnim pozicijama, pa time i u Upravnom odboru, zaslužio lidere, stručnjake, intelektualce dokazanih stručnih, etičkih i svih drugih vrijednosti, sa provjerljivom akademskom karijerom i relevantnim referencama, na koncu i sa dokazanom akademskom i naučnom karijerom na UNSA (od brucoša do doktoranta)?
Bude li Konaković ignorirao indikatore ozbiljnog, svjesnog i planskog destruiranja Univerziteta u Sarajevu kao temeljnog oslonca budućnosti ovog društva i sam će postati saučesnik tog pogubnog procesa.