Šokantni detalji iz biografije: Ko je sudija Antoneti

Sudija Žan Klod Antoneti (Jean Claude Antonetti) koji je danas pročitao presudu Vojislavu Šešelju, posebna je priča Tribunala u Hagu. Rođen je 13. jula 1942. u Francuskoj. Bio je jedno vrijeme pravni savjetnik predsjednika Francuske Žaka Širaka (Jacques Shirac). Sudija je Tribunala od 1. oktobra 2003. godine. Zamijenio je suca Kloda Žordu (Claudea Jordu), piše bh. novinska agencija Patria.

Kada je Antoneti danas u niz navrata opravdavao radikalne izjave Šešelja i njegove brojne pozive na ubistvo, pokazivao je, u suštini, svoj skandalozan odnos prema pravdi.

Izgleda nevjerovatno da jedan francuski sudija jasnije i otvorene pozive na rat, na linč, na klanja i mučenja poput vađenja očiju Hrvatima, ne smatra ni spornim a ne kažnjivim. Čak i da je riječ o političkoj presudi, ona bi bila kontradiktorna sa političkim stavovima ogromne većine Antonetijevih francuskih zemljaka.

Flavia Lattanzi, Italijanka  je bila pomoćni sudija u predmetu protiv Radovana Karadžića, a u slučaju Šešelj član Sudskog vijeća. Naravno da je u svim detaljima ove nevjerovatne oslobađajuće presude Antonetija ova časna sutkinja bila protiv. Njeno izdvojeno mišljenje je za spomenika pravdi unutar sudova. Naime u predmetu protiv Karadžića, gdje je časna sutkinja Lattanzi bila član Vijeća, Šešelj je tretiran kao totalno aktivan u udruženom zločinačkom poduhvatu. Bilo je potpuno nelogično da jedno sudsko vijeće donese jednu odluku a drugo sudsko vijeće ovakav pravni nonsens.  

Sudija Antonetti se veže za niz skandala u Tribunalu. Bio je sudija u prvostepenom postupku i presudi Jadranku Prliću i ostalim. I tražio je oslobađanje svih optuženih. Izdvajao je svoje mišljenje od druga dva člana sudskog vijeća Arpada Prandlera i Stefana Trešla (Stefana Trechsela), vjerovali ili ne, više od 2.000 puta. Kada je jednom prilikom samo parcijalno izdvojio svoje mišljenje, druga dva suca bili su šokirani, pa je od osoblja provjereno misli li on to ozbiljno.    

Da bude jasna skandalozna uloga Antonetija i u procesu Prliću i ostalim, treba iz procesa izdvojiti pitanje koje je u jednom trenutku uputio Jadranku Prliću: „U kom ste dijelu Mostara prije rata živjeli, u istočnom ili zapadnom Mostaru“.

Uglavnom Antoneti ja nadglasan u slučaju Prlić i ostali.

Čini se kako je presuda Šešelju odavno bila spremljena. Pokazivao je to odnos prema sastavu Sudskog vijeća i onoš to se igralo oko procesa. 

Treba znati da iza oslobađajuće presude stoje tamne sile Tribunala u vidu nekih ljudi poput Teodora Merona. Naime, sudija u predmetu protiv Šešelja bio je časni danski sudac Frederik Harhoff. On je u augustu 2013. godine diskvalificiran iz procesa protiv Šešelja. Harhoff je postao poznat kad je napisao šokantno pismo u kojem je tvrdio da je upravo Teodor Meron vršio pritisak na sudije da se donese oslobađajuća presuda u slučajevima Gotovina i Perišić. I naravno da je Meron uspio da ih oslobodi. A Harhoff, više od 15 godina sudac Tribunala i čovjek od ugleda je naprosto otjeran iz suda, pa i iz ovoga procesa protiv Šešelja. Dakle, sve je režirano mnogo prije, a ključno pitanje je da li i iza ovog oslobađanja Šešelja od Antonetija stoji sam Antoneti ili iza svega stoji Meron.

Treći sudija je, nakon četitog Harhoffa postao Mandiaye Niang, inače Senegalac siromašne biografije i siromašnog porijekla, kojemu je Tribunal neka vrsta ovozemaljskog raja. Samo kratko vrijeme bio je član Vrhovnog suda Senegala. Naravno da je pokazao pokornost i poslušnost Antonettiju.

Sav odnos većine u Sudskom vijeću opisala je časna sutkinja Flavia Latanzi. Izdvojeno mišljenje ide na samo tri adrese, Antonetiju, Ninangu i Meronu.