Bosanski NATO put-Čovićeva uspavanka ili pravosudna budilica

Bez zazora valja ustvrditi, da sukob osporavatelja i branitelja bosanske državnosti završava aktiviranjem akcionog plana za članstvo BiH u NATO, MAP-a.

Silni nacionalni i državni jubileji određuju aprilsku sadržinu. Ovoga aprila je punih bosanskih šest godina preuzimanja obaveza iz Tallinna i dodjele uvjetnog MAP-a. Bh. vlasti su se obavezale uknjižiti, prvo šezdeset i devet, a potom šezdeset i tri, vojne nekretnine u državno vlasništvo sa pravom korištenja Ministarstva odbrane i Oružanih snaga BiH.

Godišnji summiti su prolazili, država ovu obavezu nije izvršavala, u odnosu na susjede zaostajala je na NATO putu, a međunarodni odnosi su se bitno mijenjali i imali bolne učinke na odnose političkih faktora u Bosni.

Osmog i devetog juna u Varšavi će se održati još jedan NATO summit, a na dnevnom redu biti će i pitanje bh. MAP-a.

Kako danas stoje stvari, mali su izgledi da se sa izvršenom registracijom vojne imovine za ovaj summit i dogodi aktiviranje bosanskog MAP-a.

Unatoč ovako poredanim faktima jedan od članova Predsjedništva BiH, Dragan Čović, javnosti nudi bezpogovorni optimizam da će se to i dogoditi. Tako je to i učinio na obilježavanju prošlosedmične 24. obljetnice HVO-a u Čapljini.

Niti jedna ovakva izjava Čovića nije dala prepoznati način kojim se to može postići.

I to je ono čega se valja bojati i zbog čega s rezervom valja prihvatati njegov "državno lepršavi" optimizam. Imao je poslije ovih izjava i one koje su u priču o MAP-u garnirale i prudske principe, Dodikove ultimatume teritorijalne raspodjele cjelokupne državne imovine (one iz sukcesije i one iz državnog kontinuiteta BiH).

U jednom skorom razgovoru sa ambasadoricom SAD-a Cormack dalo se zaključiti da je Čović snažno lobirao da se zanemarivanjem obaveze donošenja Zakona o upravljanju državnom imovinom BiH, dogodi prosti dogovor dva entiteta, mimo vlasnika države, o raspodjeli, kako je on zove "neperspektivne" vojne imovine prostim teritorijalnim principom dogovora dva entiteta.

Grubo Čović ignoriše i izigrava kako Ustav BiH, tako i odluku Ustavnog suda BiH, kao i zakon o zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH.

Čović vam je kao polarna santa leda, tek vidiš bjelinu koja i mamiti može, a ne slutiš pogibeljnu hladnoću nesrazmjerno većeg dijela sante ispod vodene površine.

Istovremeno sa Čovićevim "diplomatsko-političkim" vragolijama pred Sudom Bosne i Hercegovine u fazi odlučivanja pred apelacionim vijećem nalazi se presuđeni predmet riješavanja državnog vlasništva nad jednom vojnom nekretninom u Republici Srpskoj, a čime se dokazuje republičkosrpska pravna farsa o sporenju vlasništva države nad svojom imovinom.

Reklo bi se- "U kaljuži pijeska i rijeke nalazi se potvrda bosanske državnosti." Pijesak je Han, a voda je Crna. Skorim opravosnaženjem presude Suda BiH u ovom predmetu ostvario bi se sudski presedan koji bi omogućio nesmetano knjiženje vojne imovine u RS-u na svoga vlasnika, državu Bosnu i Hercegovinu.

Čudno da Čović nudi sasvim druga neustavna i pravno neutemeljena riješenja za aktiviranje MAP-a. Onaj podvodni dio Čovićev sante ostaje vjeran samo njemu znanom, dogovoru sa političkim sijamcem Miloradom Dodikom. Od javnosti skrivena podjela državne, pa i ove imovine, ima samo jedan cilj- sakriti stotinama miliona velike pljačke vojne i druge državne imovine, a po mogućnosti realizirati tek nove pljačke na dijelu nepoharanog.

Nema straha, kontrolirano državno Pravobraniteljstvo neće poremetiti đavolji plan. Ono već godinama ne izvršava svoju obavezu poništenja ništavnih pravnih radnji prenosa vlasništva na državnu imovinu unatoč zakonskoj zabrani. Činili su to i oni prije njih, Mandića, Ljubića i Vilićke,  pa što bi to radili i oni. Šutio je i donosilac zakona o zabrani- OHR.

Interesne grupe, politički tajkuni i s njima vezane stranačko-političke oligarhije nesmetano su okončavale posao na milijarde vrijedne državne imovine. Oni su se objesno bogatili, a etno-teritorijalne jedinice su uzročno posljedično postajale novo faktičko stanje. Svi su djelovali po principu "vlastite nacionalne teritorije." Zna sve to Čović, te stoga predano i revnosno sa narodnjačko-nacionalističkim žarom i završava.

Ima još jedan mogući scenarij bosanskog MAP-a od koga prožima jeza. Summit u Varšavi, ne dao Bog, mogao bi aktivirati MAP i bez ijedne uknjižene vojne nekretnine na državu BiH u RS-u i time stvoriti privid dosegnutog bosanskog MAP-a. Ovaj scenarij pozicionirao bi bosansku državu u kiparski status,  a bh. podjelu učinio završenim činom.

Zona vojno-političkog utjecaja sve prisutnije Rusije time bi bila ovjerena svojim prisustvom u Republici Srpskoj. Vanjske granice Bosne u tom njenom tek formalnom dijelu bi prestajale postojati, a administrativna linija razdvajanja entiteta postala bi nova državna granica ruskog utjecaja.

Scenarij jeste gotovo izmaštan, ali u kontekstu balkansko-bosanskih okolnosti i moguć. Bojati se Čovićeve nina-nuna uspavanke (uči nas iskustvo) a odgovor na ove strahove treba dati apelacioni odjel Suda BiH svojom sudačkom odlukom. Valja bosansku državnost iščupati iz mulja pijeska i Crne rijeke, a talinsko vrijeme curi. 

Piše: Muharem Cero