Dijabetes ili šećerna bolest: Ipak se može izbalansirati i pobijediti?

Piše: Dr. Kenan Vrca

Spomenemo li oboljenje dijabetes, u narodu poznat kao „šećer“, ne moramo biti vrsni poznavaoci medicine, da smo svjesni ustaljene tvrdnje, čak i široko prihvaćenog stajališta da je dijabetes neizlječiva bolest i da se s njom jednostavno mora „nositi“ do kraja života, a „nositi“ se sa dijabetesom, prema uobičajenim metodama oficijelne medicine, dakako podrazumijeva puko životarenje, a nikako život.

Zvanično je stajalište oficijelne medicine, da je dijabetes neizlječiv, odnosno da se radi o autoimunom oboljenju. Ne kažemo da tvrdimo u potpunosti suprotno, no svjesno tvrdimo da se dijabetes itekako može izbalansirati, da se nivo šećera u krvi vrlo praktično može dugotrajno sniziti, te da se naposlijetku sa takvim oboljenjem može odista živjeti.
Takvo je stajalište Integrativne medicine, i rekli bismo, na primjeru dijabetesa je utkana i sva ljepota i djelotvornost Integrativne medicine, u odnosu na konvencionalnu.

Dijabetes mellitus je poremećaj organizma kod kojeg je krvni šećer – glukoza jako visok iz razloga što organizam ne proizvodi dovoljno inzulina da bi zadovoljio svoje potrebe, što ćemo podrobnije kasnije objasniti.  Najrasprostranjeniji tipovi su dijabetes tipa I. i dijabetes tipa II. Činjenice koje se vežu za dijabetes odavno prelaze granicu zabrinutosti:

Više od 350 miliona ljudi širom svijeta ima neki tip dijabetesa, posljednjih godina zabilježen je porast mladih ispod 30. godina koji oboljevaju od dijabetesa, a Svjetska zdravstvena organizacija predviđa da će do 2030-te godine dijabetes biti sedmi vodeći uzrok smrti u svijetu. Komplikacije kod dijabetesa su višestruke, od 2 do 4 puta je veći rizik od smrti od srčanih oboljenja i moždanih udara, većina dijabetičara ima visoki krvni pritisak, glavni uzrok sljepoće i posljednjeg stadija bubrežnih bolesti kod odraslih je upravo dijabetes. Većina dijabetičara bolovalo je od blažih i težih oštećenja nervnog sistema, te preko 60% svih amputacija nižih ekstremiteta se javlja kod dijabetičara.

Najstrašnija cifra od svih? Trećina oboljelih od dijabetesa uopšte još uvijek ne zna da ga ima.

Oficijelna medicina i savremeni lijekovi ne nude izliječenje dijabetičarima, naprotiv baziraju se na liječenju posljedica „šećerne bolesti“ pukim kratkoročnim snižavanjem nivoa šećera u krvi inzulinom ili tabletama. U najboljem slučaju inzulin i tablete dopuštaju dijabetičarima da vode nekakav normalan život, ali nikada ne tretirajući uzrok bolesti, tj. ako normalnim životom možemo nazvati doživotno konzumiranje medikamenata. Sa ekonomskog stajališta, dijabetes kao oboljenje je jedno od najskupljih za liječiti, godišnje oficijelna medicina SAD-u, liječenjem dijabatesa, donosi zaradu od $130 miljardi dolara!

Sa druge strane, Integrativna medicina i njene metode, na čijim principima je baziran rad Planeta zdravja BH, o čemu ste imali prilike čitati u prošlim kolumnama, njeguje personalan pristup prema svakom pacijentu koji ima dijabetes mellitus tip1. ili tip 2.  Pregledom pacijenta, termoregulacijom, utvrđuje se stanje metabolizma oboljelog, utvrđuje se 131 parametar u organizmu, među kojima su najvažniji nivoi cinka i selena, te stanje enzima – tripsina, lipaze i amilaze, koji su od presudnog značaja za dijabetes.

Zbog čega je to tako?

Pojednostavljeno rečeno, organ pankreas proizvodi hormone i enzime. Hormone koje pankreas proizvodi su inzulin i glukagon. Kada nema dovoljne količine inzulina, posljedica je povećan nivo šećera u krvi, a uzrok je nedostatak minerala - cinka i selena. Dakle, bez cinka nema inzulina - a kada nema inzulina, ima šećera u krvi.

Enzime, pak, koje proizvodi pankreas su tripsin, lipaza i amilaza. Kod šećerne bolesti nivoi su poremećeni, odnosno tripsin, lipaza i amilaza su u potpunom disbalansu.

Najbolje je to objasniti na primjeru enzima tripsina, čiji je nivo izrazito nizak kod šećerne bolesti. Ako tripsin shvatimo kao enzim za razgradnju životinjskih bjelančevina, ukoliko pojedinac unosi životinjske bjelančevine, a nivo tripsina je nizak, životinjske bjelančevine se ne pretvaraju u šećer, jer ih tripsin, svoje umanjene količine, ne uspijeva razgrađivati u šećer, usljed i umjesto čega nastaje alkohol kao organska tvar koja najzad završava u krvi, a što se manifestuje kroz poznati simptom šećerne bolesti – dezorijentiranost, opća konfuzija pacijenta.

Iz tog razloga, na osnovu stanja enzima, terapija se bazira od preporuka personalizirane ishrane sa visokim udjelom ugljenih hidrata ( kod dijabetesa nivo amilaze koja razrađuje ugljene hidrate je visok, te konzumacija ove hrane na pacijenta djeluje terapeutski) i malo nezasićenih masnih kiselina ( jer je nivo lipaze optimalan za razradu tih unijetih tvari) i unošenjem 100% prirodnih hladno cijeđenih ulja obrađenih nanotehnologijom koja ćeliji vraćaju izgubljenu energiju te dopunjuju potrebne minerale, čime najzad metabolizam šećera u krvi biva izbalansiran.

U prilog ovim tvrdnjama, idu nepobitni, egzaktni podaci kako opažajnih tako i „kontroliranih“ istraživanja.

U jednom istraživanju, naučnici su mjerili odnos ishrane i dijabetesa u populaciji „američkih Japanaca“ u državi Vašington. Ovi muškarci bili su sinovi japanskih imigranata u SAD-u, te je pojava dijabetesa kod njih bila više od 4. puta veća u odnosu na prosječan procenat koji se javljao kod muškaraca iste dobi u Japanu. Zašto? U slučaju „američkih Japanaca“, oni kod kojih se javio dijabetes su jeli najviše životinjskih proteina, životinjskih masti i holesterola, koji se nalaze samo u životinjskim namirnicama. Dakle, bili su na mesnatijoj ishrani sa manje biljnih namirnica u odnosu na muškarce u Japanu, te su istraživaći zapisali:

“Izgleda da navike ishrane japanskih muškaraca koji žive u Sjedinjenim Državama više liče na američki način ishrane nego na japanski”. Posljedica: 4 puta veća pojava dijabetesa!

Dr. James Anderson, trenutno jedan od najistaknutijih naučnika koji proučavaju odnos ishrane i dijabetesa u jednom od istraživanja ispitivao je utjecaj ishrane sa puno ugljenih hidrata i vlakana a malo mlasti na uzorku od 50 dijabetičara tipova I. i II. u bolničkom okruženju, koji su primali inzulin kako bi kontrolisali nivo šećera u krvi. Rezultati su bili impresivni, nakon samo tri sedmice, dijabetičari tipa I bili su u stanju da smanje korištenje inzulina u prosjeku za 40%, a njihov nivo holesterola opao je za 30%!
Kod Andersonovih pacijenata, dijabetičara tipa II, kojima je propisao ishranu sa puno vlakana, ugljikohidrata i malo masti, rezultati su bili još impresivniji.  Name, od 25 pacijenata koji su oboljeli od dijabetesa tip II, 24 njih je uspjelo da prestane sa korištenjem inzulina u potpunosti!

Druga grupa naučnika sa Pritikin centra (priznat kao jedan od najboljih centara za mršanje u svijetu, Miami, Florida) ostvarila je podjednako spektakularne rezultate koristeći se sličnim ulaznim parametrima, prepisivali su grupi oboljelih od dijabetesa biljnu ishranu sa malo masti, dosta fizičke aktivnosti i unosa minerala u organizam prirodnim putem. Od 40 pacijenata na lijekovima na početku programa, 34 je uspjelo da prestane sa korištenjem lijekova nakon samo dvadeset i šest dana.

Slične primjere istraživanja možemo nabrajati do sutra, nažalost dezinformiranost javnosti, neznanje i šutnja onih koji bi trebali o ovome educirati, te ukorijenjene navike i ustaljene metode u svrsi većeg bogaćenja već bogatih - pustoše naše zdravlje. Promjena svijesti i načina života može da bude nepraktična i turobna, ali u ovom slučaju za oboljele od dijabetesa i one koje primjete njegove simptome– nadahnjujuća i prijeko potrebna.

Kao što kaže uvaženi kolega Dr. Colin Cambell u svom bestselleru „Kineska studija“:

„Pitam se koliko je praktično imati doživotno stanje koje se ne može izliječiti lijekovima ili operacijama; stanje koje često dovodi do srčanog oboljenja, šlaga, slijepila ili amputacije; stanje koje bi moglo da zahtijeva od vas da ubrizgavate inzulin u svoje tijelo svakog dana do kraja svog života“.

Stoga, do iduće kolumne dragi čitaoci, razmislite o svojim životnim navikama, te nastojte liječiti uzroke a ne posljedice svog eventualnog oboljenja, kako mi to volimo reći u Planetu zdravja BH.