Mnogi neovlašteno i za naknadu pružaju pravnu pomoć starim deviznim štedišama

U posljednje vrijeme se sve više govori o mešetarenju oko starih deviznih štediša, te o pokušajima da se za deset posto od tužene sume devizne štednje unaprijed naplate navodne stručne usluge za tužbe pred Sudom u Strazburu. Očigledno je da neki ljudi love u mutnom. U isto vrijeme štediše iz BiH još uvijek ne naplaćuju čak ni dobijene procese.

Na ova osjetljiva pitanja pokušali smo doći do odgovora u intervjuu sa Mujčinom Bešlom, advokatom sa kancelarijom u Dizeldorfu, u Njemačkoj. Advokat Bešlo je dobio prve procese za bh. štediše pred Evropskim sudom za ljudska prava.

Patria: U Bosni i Hercegovini je malo poznato da ste vodili ključne procese pred Sudom u Strazburu o vraćanju stare devizne štednje. Radi se o slučajevima „Ališić“ i „Suljagić“. Mnogo dobrih stvari za štediše  pokrenuto je od vaše advokatske kancelarije u Dusseldorfu u Njemačkoj. Vi ste pred sudom u Strazburu i otvorili ovaj problem sa slučajem Ališić. Možete li javnosti u BiH upoznati o svojim djelovanju u procesima povrata stare devizne štednje?

 Bešlo: Ja sam aplikaciju u ovom predmetu kao punomoćnik – zastupnik štediša Ališić, Sadžak, Šahdanović i drugi, protiv svih država nasljednica bivše SFRJ podnio Evropskom sudu za ljudska prava dana 30. jula 2005. godine. Postupak sam vodio do izricanja konačne "pilot" presude u ovom predmetu - poslovni broj 60642/08 - a na usmenoj raspravi na Evropskom sudu su mi iz proceduralnih razloga asistenciju pružili njemački advokat Esser i advokatski asistent Mustafić. Ovo je vidljivo iz teksta konačne presude.

Patria: Vi ste neko ko u sjeni možda ponajviše pomaže ljudima koji vraćaju staru deviznu štednju. Djelujete i javno, savjetima, čak i preko Facebooka. Koliko su ljudi upoznati sa procedurama za povrat devizne štednje? Koliko znaju o svojim pravima? Slovenci kažu da je većina od 21.000 zahtjeva popunjena bez pravnog zastupnika.  

Bešlo: Zbog svih okolnosti ovog predmeta sam pokušao prije svega ljudski da pomognem oštećenim štedišama i tome podredio svoj lični i poslovni interes. Pored presude, uspio sam da izdejstvujem da se u postupku verifikacije štednje Ljubljanske banke koristi i naš jezik, te na vrijeme na mojoj Facebook stranici objavio sve potrebne informacije - uključujući i Internet stranicu „Sklada“ Republike Slovenije za nasledstvo, koji inače vodi ovaj postupak. Štedišama koje sam zastupao u verifikaciji štednje Zagrebačke filijale Ljubljanske banke novac je isplaćen, a štedišama Sarajevske filijale novac još nije isplaćen - nije ni započet postupak verifikacije.

Razlog za to je naveden u Zakonu o načinu izvršenja ove presude, po kojem se vodi ovaj postupak. U članu 21. tog Zakona je propisano da će odlučivanje o ovim zahtjevima biti odloženo dok slovenski predstavnici od BiH ne dobiju podatke o stanju stare devizne štednje. Kao što je poznato, u toku je razmjena tih podataka, ali do sada nema informacija dokle se stiglo. Na sastanku bh. i slovenskih predstavnika održanom pod pokroviteljstvom Izvršnog Komiteta Vijeća ministara Savjeta Evrope, koji vrši nadzor nad provođenjem presude, zaključeno je da se izvrši primopredaja i skeniranje predmetne dokumentacije i da će vlasti Republike Slovenije u roku od šest sedmica od prijema skenirane dokumentacije istu unijeti-učitati u svoje evidencije.

Kada će ta procedura biti okončana još nije određeno i utvrđeno. Dodatno pitanje - problem za štediše leži u činjenici da je ovim Zakonom isključena isplata takozvane prenesene štednje, što potencijalno predstavlja veliki problem -opasnost za štediše i na čemu treba odmah dalje poduzeti potrebne mjere i radnje. Smatram da je najbolji put zajednički sastanak Ekspertne grupe BiH, Međuresorne skupine Republike Slovenije i punomoćnika - zastupnika štediša. Ovo pitanje se može efikasno i pravilno riješiti. Štediše mogu obrasce preuzeti sa internet stranice Sklada Republike Slovenije za nasledstvo.

Obrasci, upute i druga dokumenta su objavljeni i na našim jezicima. Isto tako obrasci se mogu dobiti kod slovenskih diplomatsko-konzularnih predstavništava. Međutim, veliki broj pogođenih štediša nema internet, tako da su mnogi od njih upućeni da "se snalaze", a, kako saznajem od štediša, na sceni su i pojave prodaje ovih obrazaca za naknadu. Prema informacijama koje je objavio Sklad, najveći broj zahtjeva je podnesen lično od strane štediša. Ali, prema mojim informacijama, iza velikog broja štediša stoje razni pomagači i savjetnici, uključujući i lica koja su bez stručne spreme. Svi oni se neovlašteno, za naknadu bave pružanjem pravne i "druge" pomoći.

Patria: Slovenija je prihvatila sve uvjete i usvojila odluke za uvođenje šema isplate. Srbija nije i obećala je da će najkasnije do 1. oktobra usvojiti zakon o isplati devizne štednje. Koliko je bh. štedišama dužna Slovenija, a koliko Srbija?   

Bešlo: Prema okvirnim podacima, krajem 1991. godine Ljubljanska banka Sarajevo je imala oko 150.000 štediša, sa štednjom od oko 250.000.000 njemačkih maraka (DM), - Ljubljanska banka Zagreb, oko 160.000 štediša, čija štednja nije prenesena na hrvatske domicilne banke, sa štednjom oko 300.000.000 - Invest banka Tuzla, oko 40.000 štediša sa štednjom od oko 100.000.000 DM.

Patria: Postojao je određeni pravni nered, prije bi se moglo reći gužva unutar zakonskog okvira u BiH o deviznoj štednji. Naime RS je donijela svoj Zakon o isplati devizne štednje. Zakon je podudaran sa zakonom BiH i Federacije BiH. Je li ovom odlukom RS preuzela i isplatu devizne štednje? Do sada je isplaćeno 67 deviznih štediša, a u Federaciji u 4 slučaja. Problem entiteta i države je način isplate, jer je realna opasnost da može doći do kraha finansijskog sistema.         

Bešlo: U BiH je pitanje "stare" devizne štednje regulirano na državnom i entitetskom nivou, propisima o javnom dugu, privatizaciji i verifikaciji. Verifikacija je u nadležnosti entiteta i Distrikta. Iz presude je vidljivo da država odgovara za ovaj dug - ovisno od sjedišta matične banke kod koje je štednja bila uložena. Mislim da ova pitanja treba riješiti na nivou države. Državne obveznice koje se izdaju po ovom osnovu su hartije od vrijednosti sa kojima se može učestvovati na tržištu,  uključujući i berzu, a po zakonitostima ponude i potražnje, što je čest razlog da štediše ova sredstva prodaju često ispod njihove nominalne vrijednosti. Ne bi bilo loše da nadležni organi podnesu izvještaj o stanju - realizaciji ovog postupka.

Patria: Bosna i Hercegovina je staru deviznu štednju priznala kao svoj javni dug. Država je ratificirala Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda 12. jula 2012. godine. Dakle, država je prihvatila da sarađuje u ovim zahtjevima, pa je sve postalo zvanično i pod supervizijom Vijeća Evrope. Da li je, dakle, riječ o formalnom poslu i odgovornostima država?

Bešlo: U pravilu su države dužne sarađivati i jedna drugoj pružati informacije i pomoć u izvršenju presuda Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP). Glavno pitanje u ovoj situaciji se odnosi na stanje štednje - evidencije kod sarajevske podružnice Ljubljanske banke. Kako vidimo, zabilježen je određeni napredak, ali za sada nemamo precizne podatke i rokove. Do sada se pokazalo da dvije države gledaju različito na rješenje ovog pitanja. Kako će se dalje unijeti transparentnost u postupanje i odlučivanje, ostaje da vidimo. U tom pravcu nisam optimista. Ovo naročito zbog toga što još uvijek štediše nisu organizirane, a smatram da bi njihova "strana" trebala biti više uključena u rješavanje otvorenih pitanja.

Patria: U čemu je problem sa naplatom štednje? Imali ste ozbiljne primjedbe na ponašanje udruženja koja se bave starom deviznom štednjom. U kuloarima Strazbura i Brisela govori da su udruženja štediša iz BiH počela uzmati procente od aplikanata. Govori se čak i o deset posto od ukupne sume potraživanja. Mnogi se pitaju nije li riječ o običnoj pljački novca za posao koji se jednostavno mora po preuzetim obavezama država formalnopravno završiti? 

Bešlo: Prema saznanjima od štediša, postoje određene nepravilnosti, zloupotrebe, čak i protivpravnosti u postupanju pojedinih subjekata, od samih udruženja, preko advokata, do neodgovornih pojedinaca. Smatram da je potrebno odrediti jedno mjesto na koje sve štediše koje imaju bilo kakvu primjedbu - pritužbu ili težu kvalifikaciju, mogu ovo da prijave. Štediše su raštrkane, teško je suprotstaviti se pojedinačno, a primjeri govore da je bilo pojedinačnih obraćanja advokatskim komorama i Javnom tužiocu, za sada bez rezultata. U ukupnosti, ovakva pojava može dovesti do velike štete po imovinu i prava štediša. Ovo smatram veoma ozbiljnim problemom.