Seid ef. Smajkić je bivši mostarski muftija, sada u penziji. Zbog poštovanja koje uživa među svojim Hercegovcima, on je i dalje čovjek čija se riječ i savjest uvijek sluša. A, on uvijek računa na ponos svog naroda.
U intervjuu za novinsku agenciju Patria govori o tome kako teško proživljava ove trenutke pregovora u kojima se nagovještava pobjeda diskriminacije i ruiniranje svih vrijednosti koje su Mostar činile izuzetnim gradom.
Patria: Danas se mnogi sjećaju vaših istupa i dramatičnih upozorenja javnosti na teško stanje Bošnjaka Mostara i Hercegovine. Ta vaša borba za dostojanstvo hercegovačkih Bošnjaka, jednog zamalo uništenog naroda, i danas traje. Znamo da su vaše istupe strane diplomate nekada karakterizirale kao tvrdu liniju. Ali nikad nismo saznali kako su te vaše stalne proteste tretirale vlasti u Sarajevu.
Moje reagiranje i ranije i sada je rezultat fatalne činjenice da je projekat stvaranja etničkih prostora po zamislima ratnih stratega i zločinaca uperenih protiv suverenosti Republike Bosne i Hercegovine, njene nezavisnosti i cjelovitosti kao i protiv bošnjačkog naroda - skoro pa uspio.
Moje prve poslijeratne posjete prostorima istočne Hercegovine i prostorima pod kontrolom HDZ-a u Federaciji u to su me uvjerile, odakle su protjerani svi Bošnjaci a njihova kulturno – historijska, vjerska i gospodarska infrastruktura potpuno uništena.
Tako, naprimjer, područje šest općina istočne Hercegovine: Nevesinje, Gacko, Bileća, Trebinje, Ljubinje i Berkovići nastanjuje oko 300 pojedinaca Bošnjaka od predratnih 20 hiljada, što predstavlja višestruki genocid. Slična situacija je i na prostorima Federacije u općinama pod kontrolom HDZ-a, koji su se hvalili razmjerama etničkog čišćenja Bošnjaka i na sve načine opstruirali njihov povratak. Ja sam svoje nemirenje i vapaj sa postojećim stanjem izražavao kako domaćoj, tako i svjetskoj javnosti i brojnim diplomatama koji su me u to vrijeme posjećivali. Mnogima to nije bilo po volji pa su me tako kvalifikovali, međutim, i mnogima iz bošnjačkog korpusa je lahnulo s tim u vezi zbog mog odlaska u penziju.
Možda su neki i pomišljali „da ja izazivam incidentna stanja“, a ne suprotna strana koja se ponosi etničkim čišćenjem, priziva dominaciju i ne odustaje od svog projekta stvaranja trećeg entiteta.
Dokaza za to ima mnogo, a najočitiji je postojanje i djelovanje Hrvatskog narodnog sabora kao „krovne institucije hrvatskog naroda u BiH“ kako to kažu hrvatski političari, koji sa svim svojim organima i djelovanjem suštinski predstavlja paralelnu političku, predstavničku i izvršnu tvorevinu samo jednoga naroda u BiH.
Patria: Hrvatski mediji govore da je u pregovorima SDA navodno Mostar dala HDZ-u, a da će HDZ dati Stolac 'na upravljanje' Bošnjacima. I u Stocu i u Mostaru Bošnjaci su bili prije etničkog čišćenja većina. Samo po sebi takva najava djeluje rasistički. Mislili smo i nadali se da je davno prošlo strašno vrijeme trgovine teritorijama za velikodržavne projekte. Ako HDZ nikada nije pristao na rješenja koja nude nacionalnu ravnopravnost, zašto bi to uradio danas?
HDZ uporno i snažno istrajava na projektu iz novembra 1991. godine i od tog projekta nije nikada odustao, što se naročito odnosi na grad Mostar. Dakle, to nije samo ratni nego i politički cilj rukovodstva HDZ-a u čemu im, nažalost, pojedini bošnjački političari, pa i pojedine probosanske političke stranke idu na ruku. Hrvati ne žele jedinstven Mostar ravnopravnih građana i naroda, nego naprosto dominirati i upravljati gradom na osnovu trenutne brojčane prednosti ostvarene ratnim strahotama, logorima, monstruoznim ubistvima, prisilnim iseljavanjem, itd. Oni jednostavno ne pokazuju interes da dijele vlast sa nekim, nego da vladaju nekim, što se bjelodano potvrdilo u svakodnevnoj praksi i na očigled domaće i svjetske javnosti.
Za ovo bi mogli navesti brojne dokaze a zadovoljit ćemo se sa nekim poput uzurpacije stadiona Veleža, kampusa Univerziteta „Džemal Bijedić“, bolnice na Bijelom brijegu, doma kulture na Rondou i drugih brojnih javnih ustanova i subjekata, koje su od gradskih postale hrvatske.
SDA Mostara i Hercegovine kao i centrala SDA u Sarajevu, kao najjača politička stranka Bošnjaka u BiH i Mostaru pa time i najodgovornija, ne smije ponoviti grešku iz 1992. i 1993. godine i predati grad Mostar HDZ-u, jer bi to značilo izdaju interesa bošnjačkog naroda i države Bosne i Hercegovine za koje su se patriotske snage Mostara i Hercegovine borile.
Ukoliko bi se to, u što ne mogu da vjerujem, dogodilo, opet bi na scenu stupile patriotske snage kao 1992. i 1993. godine i to definitivno zaustavile i spriječile. A šta bi tada od SDA, pitamo se, ostalo?
SDA kao najjača politička stranka Bošnjaka jeste najodgovornija, ali odgovornost snose i sve druge probosanske stranke u kojima ogromnu većinu čine Bošnjaci, Islamska zajednica, boračke organizacije, nevladine organizacije i pojedinci čiji glas treba da se jače čuje u širenju istine o stanju i borbi za interese Bošnjaka u Mostaru i Hercegovini.
Patria: Nažalost, te dogovore vode dva čovjeka uz asistenciju nekih stranih diplomata, ali izgleda opet bez realnog stava o potrebi izgradnje Mostara kojim vlada građanska i nacionalna ravnopravnost. Šta bi vi poručili Izetbegoviću i SDA-a koji su na sebe preuzeli historijsku odgovornost prema Mostaru i Bošnjacima Mostara?
Poručujem Izetbegoviću da se drži obećanja izgovorenog na ramazanskom iftaru u Mostaru pred aktivistima gradskog i regionalnog odbora SDA Hercegovine „da u pogledu Mostara neće pristati ni na kakvo rješenje sa kojim Bošnjaci Mostara neće biti zadovoljni“, što sam mu i tom prilikom saopštio: 'predsjedniče, držim te za riječ'! Dosta je bilo eksperimentisanja sa i oko Mostara i ugađanja drugima, vrijeme je da čuvamo svoje dostojanstvo i počnemo držati do sebe.
Patria: Dakle, nema tajni u odnosu službenog Sarajeva prema Mostaru i Hercegovini. Dio grada na istočnoj obali je već dvije decenije u teškom ekonomskom zaostajanju zahvaljujući, u najmanju ruku, nepoštenom odnosu centralne vlasti. Nezaposlenost je dostigla dramatične razmjere. Ljudi i dalje iseljavaju. Ko može zaustaviti ekonomsko propadanje Bošnjaka Hercegovine?
Centralna vlast u Sarajevu snosi odgovornost za zaostajanje u razvoju tzv. Istočnog dijela Mostara gdje su kapitalna zdanja pretvorena u ruine koje prijete prolaznicima da se na njih obruše, a za čiju revitalizaciju ili potpunu obnovu potrebne papire treba izdati tzv. hrvatski faktor. Sve su te građevine na tzv. bošnjačkoj strani. Drugima te dozvole ne trebaju jer su oni faktor koji odlučuje. Treba podsjetiti i na to da donirana sredstva Međunarodne zajednice za obnovu poslijeratnog Mostara nisu dijeljena prema stepenu oštećenosti pojedinih dijelova grada i njegove infrastrukture, nego su ravnomjerno dijeljena na tzv. istočnu i zapadnu stranu. Bošnjaci su morali zbog totalne razrušenosti grada, graditi sve od temelja: škole, univerzitet, bolnice, sportske terene, vodovodne i elektroinstalacije, stambene zgrade itd., dok je hrvatska strana bila u daleko povoljnijem položaju pa su ta sredstva mogli ulagati i u nadgradnju.
Naravno da su posljedice te nepravedne politike raspodjele i danas sasvim uočljive i te tendencije se nažalost i danas nastavljaju. Federalne institucije moraju napraviti strateške planove za opstanak Bošnjaka u kantonima u kojima su u manjini i putem otvaranja firmi i podsticajnim sredstvima za snaženje privatnog biznisa zaustaviti nepovoljne tendencije ekonomskog razvoja i odlaska.
Patria: Taj odnos Sarajeva prema Mostaru potvrđen je nedavnim smjenama Hercegovaca sa tri od pet pozicija koje su imali u centralnoj vlasti. To je bilo tragično i sad je prešlo svaku moguću granicu. Čovjek se upita: Znaju li u Bosni šta su za nacionalnu historiju uradili Bošnjaci Hercegovine?
Taj odnos Sarajeva prema Mostaru i inače periferiji mora se korjenito mijenjati. Bošnjaci Hercegovine su osviješteni Bošnjaci. Oni su snažan potencijal, intelektualni i svaki drugi resurs koji stameno čuva temelje ove države i na koji se ona može i mora osloniti. Zato osuđujem ovo egzibicionističko i površno djelovanje struktura SDA u rješavanju kadrovskih pitanja i marginaliziranju kadrova koji dolaze izvan Sarajeva.
Patria: Vi ste svjedok političkog batrganja i tumaranja Bošnjaka Mostara. Mogu li promostarske političke snage u gradu biti zajedno po ključnim pitanjima očuvanja makar dijela vrijednosti onoga što je Mostar kroz historiju uvijek bio?
Već sam rekao da su Bošnjaci Mostara i Hercegovine nacionalno veoma osviješten narod. Golgota kroz koju su prošli i koju su preživjeli, a koja je od njih napravila građane drugog reda i lišila ih korištenja intelektualnih, naučnih, stručnih potencijala kojima bi kreirali svoje raskošne mogućnosti u ekonomsku i političku društvenu zbilju, trebala bi ih naučiti i otrijezniti da među sobom grade instrumente povezivanja i sloge, kojima će biti cilj jačanje opšteg interesa koji će biti garant bolje budućnosti nas i budućih pokoljenja, odnosno biti efikasna brana nasrtajima degradacije i poniženja svake vrste na ovim prostorima. Moramo biti svjesni da bilo kakve podjele na tzv. prave i neprave Mostarce, haturenja, međusobna prozivanja da neki Bošnjaci dijele, a neki čuvaju jedinstven Mostar, samo slabe poziciju Bošnjaka u ovim odsudnim vremenima kada se rješava sudbina Bošnjaka u Mostaru i Hercegovini.