Nakon srbijanskog premijera Aleksandra Vučića koji je počeo intenzivno u posljednje vrijeme da „evocira uspomene“ na incident u Potočarima 11. jula prošle godine (kada su mu polomljene naočare), očekivano oglasio se i njegov politički satrap Ivica Dačić, piše novinska agencija Patria.
Iako na vidjelo isplivavaju detalji da je incident bio u režiji Vučićevih špijuna, šef srbijanske diplomatije kaže da „ ne postoji država na svijetu koja ne bi reagovala na napad na svog premijera van teritorija svoje zemlje“.
- Zamislite da neko napadne Angelu Merkel ili (Vladimira) Putina, ili (Joea) Baidena sada kada je bio ovdje kod nas, kazao je on povodom napada na Vučića u Srebrenici 2015. godine.
Kada nije upalio scenarij da je Tužilaštvo BiH prekinulo istragu o napadu na Vučića, prešlo se sada na drugu taktiku, patetike (Vučić poznat inače po tome), do Dačićevog glasnogovorništva u kojem želi prikazati da su sigurnosne agencije u Srbiji spremne svakoga čuvati ko dođe, a da to u BiH nisu.
Od 11. jula prošle godine u BiH su vođene dvije paralelne istrage. Specijalno tužilaštvo RS imalo je pet šest kvalifikacija ovog djela-od pokušaja ubistva do izazivanja opće opasnosti.
Čak je ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić od Nezavisnog odbora tražio da smijeni direktora Direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH Mirsada Vilića. Nije bilo dokaza, i nakon saslušanja, ocijenjeno je da nema elemenata niti zakonskog uporišta da se Vilić smijeni jer nije odgovoran za incident u Potočarima.
Kada su u Specijalnom tužilaštvu RS, čija je istraga obuhvatila i Vilića, shvatili da nemaju nikakvih dokaza protiv osoba koje je MUP RS označio kao učesnike ( napadače), 16. juna ove godine sve što su prikupili proslijedili su Tužilaštvu BiH.
Državno tužilaštvo jeste obustavilo istragu protiv Almira Merdića, ali ne i generalno istragu o incidentu u Potočarima.
Uzeto je do sada na stotine izjava, pregledano na hiljade slika, video snimaka. Pitanje koje je sad logično postaviti jeste: da li je i hoće li biti saslušan Aleksandar Vučić i njegova pratnja, te članovi kabineta koji su se zatekli uz njega kada je došlo do incidenta?
Promatrano sa aspekta vođenja istraga i prikupljanja dokaza, upravo osoba koja je bila „meta napada“ treba da da izjavu, a ne samo „napadači“.
Vučićeva izjava pomogla bi itekako privođenju kraju istrage, odgovorni bi bili kažnjeni, a političke strasti bi se smirile.
Vučić ne mora biti saslušan u Sarajevu. Tužilaštvo BiH može od kolega iz srbijanskog Tužilaštva zatražiti da uzmu izjavu od Vučića, da on opiše šta se događalo tog dana oko njega. Kao i njegovi prvi saradnici i pripadnici obezbjeđenja „Kobre“.
Podsjećanja radi, srbijanski premijer je odmah po povratku u Beograd iz Potočara dao izjavu da ima informacije kako su ga napali navijači iz Sandžaka.
Potom je njegova prva saradnica iz kabineta istu večer gostovala na državnoj televiziji RTS opisujući u detalje šta se dogodilo u Potočarima.
Izjave njih dvoje, a naravno i svih ostalih Vučićevih ljudi, bile bi od velike pomoći Tužilaštvu BiH da ovaj predmet zaključi. Pitanje je odgovara li to srbijanskom premijeru.