Srbija i dalje policajac u regionu: Još na snazi Zakon o univerzalnoj jurisdikciji za ratne zločine

U Briselu je 17. jula 2016. godine Srbija otvorila dva pregovaračka poglavlja 23. i 24. za pristup Evropskoj uniji. Dužnost Srbije će biti preuzimanje, čak, 91 mjere usklađivanja zakona, osnaživanje mehanizama monitoringa, te formiranje resursa za provođenje novih zakona i pravnih normi, piše Patria.

Ključni problem je što je u Srbiji još uvijek na snazi sporni Zakon o univerzalnoj jurisdikciji za suđenja za ratne zločine. Evropski zakonodavci su preporučili procesuiranje i kažnjavanje ratnih zločina bez diskriminacije, dakle i što brže ukidanje ovog zakona.

Bosna i Hercegovina je imala i previše loših iskustava sa ovim srbijanskim zakonom o univerzalnoj jurisdikciji. Sjetimo se suđenja Tuzlaku Iliji Jurišiću, pa hapšenja po aerodromima Ejupa Ganića, Jovana Divjaka, Nasera Orića. Sva ta hapšenja su završena porazno za srpsku stranu, ali je ostala činjenica navodne krivice, nakon višemjesečnih patnji uhapšenih bosanskih branitelja.         

Mjesec nakon otvaranja pravnih poglavlja, sredinom augusta, policija Srbije uhapsila je Zdravka Hlobika, navodno branitelja iz HV-a, ali se kasnije ispostavilo da se radilo o zamjeni identiteta. Tek nakon pet godina iz zatvora u Srbiji pušten je, zbog lošeg zdravstvenog stanja, branitelj Veljko Marić. 

U isto vrijeme Novak Đukić, osuđen za teški zločin nad civilima Tuzlanske kapije uživa slobodu u Srbiji. Momir Savić iz Višegrada nakon osude je pobjegao u Srbiju. Silovatelj iz Foče Radovan Stanković pobjegao je iz zatvora i pretpostavlja se da se krije u Srbiji. Pobjegao je i Mirko Todorović osuđen za zločine u Bratuncu. Desetine je bjegunaca koji su osuđeni u BiH, koji se kriju u Srbiji, a za koje ne važi ovaj zakon o univerzalnoj jurisdikciji.  

Srbija će i dalje raditi po svojim optužnicama, bez bilo kakve odgovornosti i ispostavljanja dokaza državama čije građane hapsi i procesuira.

Činjenica je da su prije dvije i po godine Njemačka i Velika Britanija prijetile blokiranjem Srbije zbog građana Kosova, tražeći da se taj sporni zakon ukine. Na kraju ništa nije preduzeto po tom pitanju.

Nema sumnje da će Srbija i dalje pokazivati svoju silu, praveći čestim hapšenjima historijsku reviziju onoga što se događalo od 1992. do 1995. godine, a da će prvi na udaru biti nekadašnji borci, građani BiH. Institucije ove države  još nisu, a morale bi zatražiti od Evropske unije što brže ukidanje ovog zakona koji se pokazao diskriminirajućim za građane BiH. Prije nego što se na granici Srbije i BiH ili na evropskim aerodromima dogodi novo hapšenje nekog od bosanskih građana.