Posljednja redovna sjednica Predsjedništva BiH održana je 28. jula 2016. godine. Prema zvaničnoj stranici Predsjedništva BiH sjednice su se održavale i po tri puta u jednom mjesecu, zato čudi da je mjesec avgust prošao bez sjednica državnog vrha, piše bh. novinska agencija Patria.
Razloge za to treba tražiti u odnosu između članova Predsjedništva BiH čije su stranke u koaliciji na državnom nivou SDA, HDZ BiH i PDP, a prve dvije i na nivou FBiH.
Bakir Izetbegović (SDA), Dragan Čović (HDZ BiH) i Mladen Ivanić (počasni predsjednik PDP) po ko zna koji put stavili su stranku ispred države.
Upravo krajem jula zakomplicirao se odnos Izetbegovića i Čovića zbog Mehanizma koordinacije koji je dogovoren sa Miloradom Dodikom, predsjednikom RS pa je prošli mjesec bio u znaku „mirenja ljutih partnera“ koji su razmjenjivali poruke isključivo putem medija. Očito je da u tom periodu nije bilo ni volje ni želje za održavanjem sjednice koju po dužnosti saziva predsjedavajući što je do 17. novembra Bakir Izetbegović.
Zanimljivo je da je Čović nedavno kazao da bi volio da odnosi u FBiH funkcioniraju onako kako to rade članovi Predsjedništva jer je svaka odluka razmatrana i jednoglasno usvojena. S druge strane, neodržavanje sjednica ipak pokazuje da odnosi više nisu takvi.
Sada je više nego jasno da to sve utječe na funkcionisanje države. Ranije je o tom kontekstu govorio i Izetbegović te je na pitanje da li članovima Predsjedništva treba zabraniti obnašanje stranačkih funkcija kazao da bi to „bilo dobro“.
- Mi svi treba da radimo ono što na šta nas Ustav obavezuje da predstavljamo sve građane da se u našem djelovanju ne osjeti niti stranačka niti nacionalna pripadnost koliko je to moguće – kazao je Izetbegović, ali je očito vrlo brzo zaboravio na svoje riječi.
Neodržavanje sjednica u vrijeme kada je najavljen referendum u RS o 9. januaru, kada se sve glasnije čuju tonovi o daljnjoj podjeli BiH, oživljavanje tzv. HZHB pokazuje da su i Izetbegović i Čović i Ivanić zaboravili koga i šta bi trebali predstavljati.
Čak ni nakon susreta koji je održan između tri koaliciona partnera Izetbegovića, Čovića i Fahrudina Radončića (SBB) u zgradi Predsjedništva BiH politička situacija nije se popravila. U tom vremenskom mimohodu od susreta do susreta Čović je uspio pružiti podršku Dodiku za referendum te tako dodatno ojačao svoje prijateljske veze.
Prema poslovniku, članovi Predsjedništva mogu proglasiti neku odluku destruktivnom po vitalni interes entiteta za teritoriju sa koje su izabrani, mogu pokrenuti spor pred Ustavnim sudom BiH. Ovo pravo je iskoristio Izetbegović tražeći od Ustavnog suda BiH rješavanje ustavnopravnog spora sa RS zbog referenduma.
U isto vrijeme Čović je obilazio zemlje regiona, a svoj izlet završio je u Beogradu kod Vučića. Istog dana nešto ranije Dodik, Željka Cvijanović, Mladen Bosić i Ivanić boravili su na konsultacijama kod Tomislava Nikolića i Vučića oko referenduma u RS. Tog dana dva od tri člana državnog vrha koji bi prema Ustavu trebali predstavljati sve građane BiH bili su u Srbiji.
Ivanić je nakon sastanka kazao:
- Moramo sačuvati diginitet, a nama je stalo da se vratimo politici kompromisa, ali, Boga mi, to ne mogu samo Srbi. Moraju to da shvate, posebno predstavnici bošnjačkog naroda da prestanu izazivati stvari do kojih je nama jako stalo i da shvate da je vrijeme osionosti prošlo - kazao je Ivanić.
Čović je pojašnjavajući svoju posjetu Beogradu kazao da je susret bio opterećen pitanjem referenduma u RS.
- Bio sam svjestan kako će biti različitih komentara mojih razgovora u Beogradu, ali je to bio jedini način da stabiliziramo unutrašnje odnose u BiH i situaciju u okruženju – kazao je Čović koji je s Vučićem razgovarao i o zategnutim odnosima Hrvatske i Srbije.
Sutradan 2. septembra u BiH ozvaničen je početak predizborne kampanje koja je prema političkoj situaciji počela davno prije.
Politički lideri nakon obilaska zemalja regije, ali i malo dalje sada obilaze gradove, općine, sela, zaseoke i mjesne zajednice obećavajući ono u šta ni sami ne vjeruju. Što bi rekao naš narod: „Obećanje, ludom radovanje“ jer već 3. oktobra narod niko ništa neće ni pitati.