Plenković (ni)je pomjerio kazaljke bosanskog političkog sata

Piše: Muharem Cero 

Pripreman i najavljivan Plenkovićev dolazak u BiH se slučajno ili namjerno, voljom unutarbosanskih političkih subjekata događao u stanju političke pregrijanosti, dignutih tenzija i velikih očekivanja.

Vještinom nove briselske balkanske generacije političara pripremljeni "bosanski lonac" gost odbi ovoga puta kušati. Manirom političkog znalca, Plenković je ipak pristao proizvesti dojam nastupno dobrosusjedske svoje prve posjete zemlji susjedu s kojom ima najdužu međudržavnu granicu.

Dosta gust, ali i neobičan protokol svoje posjete Prvi u Hrvata je strpljivo i znalački iskoristio za pokušaj ovladavanja mudrostima osebujnosti bosanskog lonca. Otklon iz briselsko-zagrebačke distance njegove recepture će tek biti pomnom i temeljnom analizom po povratku na Markove dvore. Ma koliko posjeta Sarajevu bila dio ove odgonetke, kud i kamo značajnije će se koristiti spoznajama zapadnomostarskih saznanja.

Lepeza protokola je bila od ustavno-institucionalne do vjersko-institucionalne (sa izuzećem treće-srpske državne konstitutivnosti). Nije za isključiti da će doći do redefinicije nekih političkih predrasuda kojima je nažalost do sada bio opterećen zagrebački pogled na Bosnu. Takvo što da se naslutiti i iz političkih šturih ali znakovitih Plenkovićevih
izjava i u samom Mostaru. Njegovo zalaganje za koheziju i funkcionalnost BiH nije baš prilično iščitavati matricom federalizacije Bosne i Hercegovine. Prije ga je uputno iščitavati jačanjem i uvažavanjem institucija države BiH u modelu decentraliziranog regionalizma u mjeri jednakopravnosti svih nositelja bosanskog suvereniteta.

Nije teško u ovome prepoznati rafinirano narodnjaštvo evropsko-merkelovskog tipa. Ako ovo i jeste tek naznaka tih i takvih dolazećih procesa onda valja pozdraviti ovog novog Prvog u Hrvata, gospodina Plenkovića. Kako se svako političko djelovanje događa u svojevremenom političkom kontekstu, ne samo regionalnom nego i mnogo širem, to bi ovakva konstatacija u ovom trenutku mogla biti i tačna.

Eto zarad čega Plenković nije bio spreman primaći se loncu, kušati jelo i o istom dati svoj sud. Mudro, državnički vješto je kupio vrijeme ovom činu, a institucionalno ga pozicionirao u učinke rada međudržavnog Vijeća dviju
Vlada nagoviješten do konca tekuće godine u Sarajevu. Ne baš vidno i lako prepoznatljivo Prvi u Hrvata je činom nevraćanja bosanskih političkih kazaljki u smjeru vremena Vašingtonskog sporazuma, nagovijestio novo vrijeme i preuzeo kazaljku putanjom kretanja naprijed.

Za uspjeh Plenkovićeve posvećenosti bosanskom EU putu valja nam još samo znati ko na tom putu ne može biti za stolom uspješnosti. Ta odluka jeste pitanje Iblera, Markovog trga ali i briselsko-američke priče.