Još aktuelni premijer Federacije Fadil Novalić za „Oslobođenju“ je dao intervju pod znakovitim naslovom: „Stranka je zadovoljna i neće me smijeniti“, piše Patria.
Dakle, Novalić još nije naučio da bi o smjeni premijera trebao odlučivati Federalni parlament. Premijer nikada nije bio ljubitelj parlamentarne demokratije. U više navrata je potvrdio da mu je Parlament zadnja rupa na svirali, a pogotovo kad je potpisao kredit od MMF-a, a onda zatražio dozvolu od svog zakonodavnog tijela.
U montipajtonovskim premijerovim odgovorima dominira stranka, samo stranka i ništa više od stranke.
„Na mjesto premijera Federacije Bosne i Hercegovine postavila me je stranka, čiji sam član“... govori Novalić.
Ne kaže Novalić kako ga je nakon imenovanja za premijera na sastanak Predsjedništva SDA doveo jedan od prvih ljudi stranke, a da prije toga nije bio ni član SDA. Ali, to su formalnosti, pošto mu je stranka danas važnija i od Parlamenta i od Vlade. Čak bi se moglo reći da ni država nije baš dobro pozicionirana u odnosu na vladajuće stranke, pa je najčešće kolateralna stranačka šteta.
Koliko Novalić mitologizira stranke, pokazuje i kada odgovara na moguće smjene ministara u Vladi FBiH. Parlament Federacije se za Novalića pokazuje samo kao običan skup vladajućih i „nevladajućih“ stranaka, koje djeluju uz isključivu odanost i poslušnost stranačkim liderima:
„Lideri koalicionih stranaka u Federaciji su ostavili otvorenom mogućnost da zamijene neke od svojih kadrova u Vladi i javnim institucijama ukoliko nisu zadovoljni njihovim učinkom“.
Ovim je Novalić objasnio kako nam državom vlada nekakva liderska partiokratija, što bi neko morao da naučno istraži i običnoj glasačkoj rulji podrobno objasni u šta se upetljava izlaskom na izbore.
Novalić ovim definitivno razotkriva i način djelovanja svoje Vlade koja je totalno zavisna od stranaka koliko i stranke od lidera. On kaže: „U kadrovsku politiku (lidera stranaka) ne bih ulazio, jer je Vlada izvršno, ja bih čak rekao i tehničko tijelo koje servisira, unaprijed dogovorene i usvojene programe i politike koalicijskih partnera“.
Vlada tako nije izvršna, nego isključivo stranačka vlast. A Novalića bi čovjek mogao upitati ima li ikakve inventivnosti u radu Vlade i dozvoljava li im stranačka poslušnost i potpuna odanost lideru da uopšte misle svojom glavom.
Ovim je tragedija upotpunjena. Uzalud građani glasaju za stranke da bi dobili izvršnu vlast. Jer je očito da stranke i dalje nastavljuju svoj bogati život i neprikosnovenu vladavinu unutar koncentričnih krugova tzv. izvršne vlasti.
Recimo, nikada do sada nismo imali niti jednog ministra finansija i ministra pravde koji nije bio Hrvat, ili je to na nekom od nivoa od kantona, preko Federacije do države bio samo običan eksces ili sistemska greška stranačkih dogovora.
Premijerova priča u istom intervjuu o ozbiljnom broju od 25 hiljada novozaposlenih u privredi bi trebala da ima i svoje praktične rezultate u uplati doprinosa i pogotovo sredstava u penzioni fond. Ali, premijer vam o tim povećanjima neće ni progovoriti, jer takvih finansijskih efekata nema.
Uostalom, kako se premijer Novalić usudio zaposliti 25 hiljada ljudi, kad su lideri stranaka tvrdili da će ove godine zaposliti, čak, 10 hiljada novih radnika.