Prof.dr. Adisa Omerbegović-Arapović: Mjere Vlade udaraju na standard građana i na poslodavce

Iz Udruženja poslodavaca FBiH ukazali su na 15 zakona i odluka koje je donijela Vlada FBiH u samo nekoliko posljednjih mjeseci, a koji direktno ugrožavaju poslovanje u ovom bosanskohercegovačkom entitetu.

Na loše poteze Vlade upozorava u intervjuu za novinsku agenciju Patria i dekanesa Ekonomskog fakulteta na Američkom univerzitetu u BiH prof. dr. Adisa Omerbegović-Arapović.

Mjere koje je uvela Vlada FBiH, kaže, samo daju motivaciju za bijeg u sivu zonu. Te mjere izgledaju servilno i naklonjeno partikularnim interesima, što nije državnički niti javni, već privatni interes  

Kako ocjenjujete posljednje izmjene u zakonodavstvu, ali i one koje se nalaze u proceduri usvajanja, kojima se uvode nova opterećenja za poslodavce? Vlada FBiH tvrdi da sve što radi radi u skladu s Reformskom agendom. Da li je to tačno?

U posljednje vrijeme svjedoci smo ozbiljnih grešaka u koracima u sprovedbi Reformske agende. Postoje jasni naučni dokazi da u vremenu kada je ekonomija neke zemlje posrnula, politike koje fleksibiliziraju tržište rada, to jeste koje utiču na lakoću zapošljavanja i otpuštanja, imaju negativne efekte na ekonomski rast.

U takvoj situaciji novo radno zakonodavstvo ne daje očekivane efekte, jer ne daje poslodavcima finansijsko niti administrativno rasterećenje, što su mjere koje daju mnogo bolje rezultate u podsticanju ekonomske aktivnosti.

Vlada FBiH ne prati ekonomske zakonitosti i nauku, nego setom mjera uvodi nova opterećenja i obećava naknadno vraćanje na nulto stanje – tj. neutralni fiskalni efekat?  U međuvremnu, bit će kasno za one koji dobiju otkaz ili izgube tržišnu utrku zbog toga što su primorani povinovati se Vladinoj potrebi za konsolidacijom derogiranog budžeta. To je nemoguća situacija za socijalni dijalog.

Ponovo sve izgleda kao jednostrana diktatura, pri čemu se čak i MMF ograđuje od dirigiranih ekonomskih politika, koje nisu inkluzivne, nisu plod javne rasprave i konsenzusa.  Vlada, i vlade općenito, trebaju pripremiti set zakonodavstva s pozitivnim, a ne samo neutralnim finansijskim efektom na poslodavce ili će, u suprotnom, dokazati da je neodgovorna, te fokusirana na kratkoročnu vlastitu korist, koliko god to nepravde i nesreće donijelo kompanijama, radnicima i društvu u cjelini. Dakle, nizom mjera kojima se povećava teret na privredu dokazuje se neosjetljivost za ono što je interes privrednika. Ovdje posebno mislim na umanjenje minimalnog iznosa neoporezivog toplog obroka sa 2 na 1 posto od prosječne neto plaće u FBiH, te oporezivanje toplog obroka, regresa i prevoza, čime se ovim posljednjim rasterećuju poslodavci koji isplaćuju visoke plaće, dok će se niža primanja dodatno opteretiti, što nažalost predstavlja većinu plaća u realnom sektoru.

U dodatna opterećenja realnom sektoru u FBiH spada i način obračuna doprinosa za niskoakumulativne grane, koji kao ishod ima povećanje iznosa doprinosa po zaposleniku. Ove mjere samo daju motivaciju za bijeg u sivu zonu, a to je i MMF istakao kao loš pristup.

Očigledno je da se takvim potezima pokušava ubrati svaka marka, dok s druge strane postoji rasipništvo za nabavku desetina službenih automobila ili zapošljavanja članova porodice, rodbine i stranački podobnih po vladinim agencijama. 

Nizom zakona se uvode nove naknade, između ostalog Zakon o finansijskom poslovanju nalaže obavezne kompenzacije putem banaka. Da li je tačno da će ove mjere uticati na umanjenju sive ekonomije i ko će imati najveći benefit od ovakvih politika?

Tačno je da se isplate radnicima, koje se vrše putem banaka, mogu koristiti kao metod za sprečavanje izbjegavanja poreza. Međutim, to je tačno samo ukoliko se isplate putem banaka prate i povezuju s poreskim upravama, te se ukupne isplate koje firme vrše u konačnici porede sa isplatama putem banaka. Ukoliko su firme i do sada nalazile način da ne prikazuju gotovinske tokove, ni ova obaveza ih neće natjerati na drugačije poslovanje. Drugim riječima, sama činjenica da se isplata vrši putem banke neće natjerati poslodavce da ukinu tokove koje su do sada koristili da bi zaobišli banke i  paralelno vodili gotovinsko poslovanje. Ali, oni koji su legalno isplaćivali novac u gotovini za neke ugovore, od sada će morati platiti obavezne naknade bankama za ove usluge, a to je za bankarski sektor dosta dodatnog novca, pa ova mjera najviše u prilog ide bankama.

Slično je i sa zakonom koji definira način plaćanja gotovinom, gdje će obavezne naknade na polog pazara povećati priliv bankama, a opteretiti firme. Dakle, dok Vlada ovim potezima daje dodatnu zaradu bankama u isto vrijeme uvodi zakonska rješenja kojima ukida poticaje za naše izvoznike, smanjuje poticaje za investiranje, te ukida poticaje za zapošljavanje osoba s invaliditetom, izmjenama Zakona o porezu na dobit. Plastičan primjer za pravljenje šansi partikularnim interesima je i saglasnost na tarifu revizorskih usluga, gdje Vlada intervenira povećanjem cijene obavezne revizije poslovanja, što je u potpunosti suprotno zakonitostima slobodnog tržišta, jer pravi intervenciju u cijeni koja štiti nečiji partikularni interes.

Sve je više poteza i mjera Vlade koje izgledaju servilno i naklonjeno partikularnim interesima, što nije državnički niti javni, već privatni interes onih koji su na poziciji odlučivanja i onih njima bliskim unutar i van BiH.

U posljednje vrijeme smo također svjedoci uvođenja niza dodatnih naknada, akciza itd. koje će opteretiti i firme i građane. Kakav je Vaš komentar na ove poteze?

Zakonom o akcizama uvode se posebne akcize na bezalkoholna pića od 0,15KM, povećanje akciza za pivo od 0,15 KM/l. Pored toga, predlaže se i povećanje akciza na naftu (sa 10 na 15 feninga po litri). Ovo smatram očajničkim potezom vlasti, koja umjesto da razmišlja o cjelokupnom poreskom sistemu, njegovoj strukturi, te reformi iste koja bi osigurala pravednije i bolje ishode po građane BiH, vlast uvodi nova opterećenja koja direktno umanjuju životni standard građana i ugrožavaju domaću industriju.

Vlada pokazuje da nema ili snage ili volje da sprovodi strukturalne reforme u oblasti oporezivanja, jer sve upućuje na zaključak da je struktura prihoda od poreza u BiH previše usmjerena na indirektne poreze koji su veoma regresivni tj. najveći teret stavljaju na one koji imaju najmanje prihode u ovom društvu. Imamo oko 47 posto prihoda od indirektnih poreza s trendom rasta, dok je prosjek EU oko  33 posto. Ničim se ne pokazuje spremnost da se oporezuju oni koji imaju više, kroz direktne poreze koji bi bili mnogo progresivniji.

Još uvijek nismo uveli progresivnost pri oporezivanju dohotka, koja bi bila dokaz da Vlada shvata i želi smanjiti nivo nepravednosti u našem društvu.

Kao da postoji prešutna saglasnost ili čak zavjera da se ne diraju oni koji imaju najviše u ovom društvu, a da se uvode linearna opterećenja koja najviše bole najsiromašnije, a koje ujedno naročito ne smetaju partikularnim interesima krupnog kapitala. Jasno je da su porezi na profit kompanija mnogo niži od prosjeka EU, gdje je stopa 30 posto, u odnosu na 10 posto u BiH. Bilo bi mnogo pravednije pustiti firme da zarade profit, pa ih tu više oporezovati, nego štititi velike profite ovako niskom stopom oporezivanja, dok se male firme guše porezima, parafiskalnim nametima, administrativnim nametima, itd.

Povećanje poreza na dohodak s 10 posto na 12 posto nije značajan zaokret. Nove naknade, tj. parafiskalni nameti za zbrinjavanje elektroničkog otpada, ambalažnog otpada i sl., samo su dokaz da je vlast fokusirana na prikupljanje novca kroz nevidljive naknade kojih svakako već ima u stotinama i koje su ionako neopravdano visoke i brojne. Ne postoji čak ni registar fiskalnih i parafiskalnih nameta, pa je u toj poreskoj džungli nerealno očekivati lojalnu konkurenciju, fer tržište i motivirane investitore. 

Kome ide u prilog nova Uredba o poticaju proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije i učinkovite kogeneracije koja uvodi 100 posto povećanje naknade za podsticaj proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije?

Vrlo jednostavno, onima koji prodaju tehnologiju za obnovljive izvore energije i one koji će dominirati na našem tržištu.

U zemlji koja nema nikakav problem da ispuni uslove postavljene od strane Energetske zajednice i EU direktive o količini energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije, jer je naš energetski miks takav da zadovoljavamo ove kvote, pošto imamo veliki udio proizvodnje električne energije u hidroelektranama u ukupnom energetskom miksu, šta drugo pomisliti nego da je i ovo jedan od prioriteta nametnutih sa strane bez da smo uzeli u obzir strateško promišljanje u ovoj oblasti.

Dakle, vlada koja nema novca, osiromašenim građanima i posrnuloj ekonomiji, uvodi povećanje naknade u ovoj oblasti, opterećuje građane i firme na jednoj strani, a onda daje taj novac nekome ko će kupiti stranu tehnologiju za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije.

Politička ekonomija ovakve javne politike je opet servilna i ekonomski neopravdana. Nečiji privatni interes i strani tehnološki interes je dobro zastupljen u ovoj politici, ali ne i naš nacionalni ili javni interes.