Parlamentarni izbori u Makedoniji 2016: Balkanska verzija Putinizma

U  Republici Makedoniji će se, poslije dva puta odlaganja izbora, održati prijevremeni parlamentarni izbori, 11.decembra 2016. godine.

Prijevremeni parlamentarni izbori su posljedica dogovora iz Pržina iz juna 2015. godine kada su se četiri vodeće političke stranke u Makedoniji, Unutrašnja makedonska revolucionarna organizacija – Demokratska partija za makedonsko nacionalno jedinstvo (VMRO-DPMNE), Socijaldemokratski savez Makedonije (SDSM), Demokratska unija za integraciju (DUI-BDI) i Demokratska partija Albanaca (DPA-PDSH), nakon dugotrajnih i teških pregovora dogovorili da prevaziđu političku krizu, prouzrokovanu nezakonitim prisluškivanjem 26.000 građana, održavanjem prijevremenih parlamentarnih izbora uz ispunjenje određenih preduvjeta.  Ključno je bilo pročišćavanje izbornog spiska na kojem se nalazio višak od 330.000 birača (sada 200.000) i uspostavljanje odgovarajuće regulacije medija i jednakopravan dostup do medija svim političkim subjektima, koji će omogućiti jednakopravan tretman u medijima svim učesnicima u izbornom procesu umjesto dosadašnje apsolutne medijske hegemonije VMRO-DPMNE. Navedeni uvjeti su djelomično ispunjeni, iako je još uvijek prisutna apsolutna dominacija VMRO-DPMNE u makedonskim main stream medijima. Također prisutan je problem izbalansiranosti broja birača u izbornim jedinicama. Taj problem je najevidentniji u 6.izbornoj jedinici, u kojoj je dominantno žive etnički Albanci. Zbog toga je pokrenut ustavni spor, koji može dovesti u pitanje legitimitet izbora, jer glas birača nema istu vrijednost u svim izbornim jedinicama.

Makedonija se nalazi pred različitim izazovima kao što je unutarnji raspad države. Unutarnji raspad države je najkompleksniji i najenigmatičniji fenomen. Brojne države koje se suočavaju s velikim unutarnjim i vanjskim antagonizmima, unatoč ekonomskim problemima, raznim kolapsima u funkcioniranju državne administracije, ipak uspijevaju preživjeti dok druge ne. Neke države pokazuju pozitivne dimenzije razvoja, doživljavaju implozije i onda se raspadnu i nestanu kao da nikada nisu ni postojale. Upravo se pred takvim izazovima, posebno u posljednjih nekoliko godina, nalazi Makedonija, koja mora postići opći društveni konsenzus za svoju budućnost, koji do sada nije postignut.

Prvi put u historiji Makedonije na predstojećim izborima neće biti dosadašnjeg preovladujućeg glasanja na etničkim osnovama. Svenarodni pokret i „Šarena revolucija“ pokrenuli su tektonske promjene u makedonskom društvu i na političkoj sceni. Etnički princip, prema kojem je do sada svako glasao za stranke iz svoje etničke zajednice unazadio je Makedoniju, a državu doveo na rub propasti. Upravo je zbog toga prisutna zabrinutost kod tzv. nacionalnih lidera. Nedavno je predsjednik DUI kontraverzni Ali Ahmeti za RSE/RFERL izjavio, da SDSM nema pravo na albanske glasove u Makedoniji što govori o demokratskom kapacitetu Ahmetija,  istovremeno njegovoj zabrinutosti da se završava era tzv. lažnih nacionalnih lidera, koji su narode doveli na rub propasti. Njegova izjava je nedemokratska i fašistička. Naime, Ahmeti je svojom politikom Albance doveo u najteži položaj od nezavisnosti Makedonije i upravo Albanci moraju pronaći zastupnika svojih interesa i glasati za druge stranke, koje će artikulirati njihove interese, prije svega, kao građana te države. To sasvim sigurno više nisu ni DUI ni DPA.

Najilustrativniji pokazatelj „uspješnosti“ aktualne politike u Makedoniji je masovni odlazak mladih iz istočnog dijela Makedonije, dok su se mladi iz zapadne Makedonije već iselili. Mladi masovno podnose zahtjeve za bugarsko državljanstvo i bugarski pasoš i odlaze u države EU. Tako je u posljednjih nekoliko godina 250.000 mladih, prema podacima Eurostata, napustilo Makedoniju. U Makedoniji realno živi samo 1,65 miliona stanovnika sa tendencijom da se u narednih nekoliko godina taj broj smanji ispod 1,5 miliona stanovnika.

Na predstojećim prijevremenim parlamentarnim izborima sudjeluje 11 političkih subjekata:1. Koalicija „Za bolju Makedoniju“ na čelu s VMRO-DPMNE 2. Demokratska partija Albanaca (DPA) 3. Demokratska unija za integraciju (DUI) 4. koalicija na čelu s SDSM 5. Koalicija „Za promjene i pravdu“ (FRODEM, DEMOS, DS MORO-RP) 6. Partija demokratskog prosperiteta (PDP) 7. Koalicija „Savez za Albance“ (DR-DPA Uniteti, NDP) 8. Liberalna partija 9. VMRO - Za Makedoniju (VMRO - NP, OM, Dostojanstvo) 10. Prijedlog Besa, i 11. Ljevica.

Poražavajući ekonomski pokazatelji

Situacija u Makedoniji dodatno je otežana poražavajućim ekonomskim pokazateljima, koji su posljedica dugogodišnje vladavine VMRO-DPMNE i DUI. Politika Vlade nije usmjerena ka stvaranju dodane vrijednosti, nego na novo zaduživanje za pokrivanje grešaka iz prošlosti i za krpljenje budžetskih rupa.

U Makedoniji je javni dug prema stanovniku 2008.godine iznosio oko 700 EUR, dok je 2016.godine iznosio oko 1.700 EUR. Javni dug je 2008.godine iznosio 1,5 mlrd eura (23% BDP-a), dok sada javni dug iznosi 4,8 mlrd eura (51% BDP-a). Opravdanim se postavlja pitanje gdje je potrošeno 3,3 mlrd eura. Potrošeno je na izgradnju administrativnih zgrada, spomenika (700 mio eura), povećanje penzija kako bi penzioneri glasali za vladajuću koaliciju, sumnjive tendere, dok su posebna stavka u budžetu „dogovorene usluge“ koje godišnje iznose 300 mio eura. Zaposleno je 2000 ljudi koji ne idu na posao, a za njihove plaće izdvaja se iz budžeta 8 miliona eura. 

Aktualna vlast dnevno zadužuje građane u visini dva miliona eura. Vlada se zadužuje kod domaćih banaka, jer ima slab kreditni rejting. Dug države je samo u 2016.godini povećan za 560 mio eura. U budžetu za 2017.godinu predviđen je deficit u visini 310 mio eura i predviđena su nova zaduženja barem u visini 300 mio EUR kako bi se mogli vraćati stari dugovi.

Svjetska banka (WB) predlaže pažljiviji i ozbiljniji pristup Vlade prema ekonomiji, fiskalnu konsolidaciju kako se dug ne bi povećavao, revitalizaciju ekonomije. Vrlo je važno kako se javni dug koristi i upravlja. Procjene su da će se javni dug kratkoročno povećavati.

Za kapitalne investicije je bilo predviđeno 400 mio eura. U prvih 9 mjeseci ove godine realizirana je samo polovina. U Makedoniji je potrebno uvesti progresivnu stopu oporezivanja, a ne ravni porez da bi se povećali prihodi u budžet, bogati moraju plaćati više i tako bi se smanjila nova zaduživanja. Kada bi se sakupljanje poreza vršilo sistematičnije čak bi se osiguralo dodatnih 200 miliona eura u budžetu. Ravni porez i niska cijena radne snage su aduti Nikole Gruevskog (VMRO-DPMNE), jer smatra da se na takav način privlače strane investicije, dok se na drugoj strani ukrade 400 mio eura. Svaki uloženi dinar mora se multiplicirati u 2 ili 3 dinara. Apsurdno je, da Gruevski nisku cijenu radne snage vidi kao adut, jer sa niskom cijene radne snage ne može se povećati standard građana Makedonije, koji je izuzetno nizak.

Također drugi ekonomski pokazatelji nisu ohrabrujući. Tako ukupni izvoz Makedonije iznosi 4,5 mlrd eura, ukupni uvoz iznosi 6,7 mlrd eura. Dakle pokrivenost izvoza sa uvozom iznosi samo 67,1%, i deficit u vanjskotrgovinskoj bilanci iznosi 2,2 mlrd eura. Prosječna ekonomska rast je nedovoljna i proteklih godina je iznosila oko 2,8%, dok je za ekonomski razvoj Makedonije  i redovno servisiranje kreditnih obaveza potrebno osigurati ekonomsku rast od 5%.

Povratak SAD-a u Makedoniju

Tijekom 10-godišnje vladavine koalicije VMRO-DPMNE i DUI građanima Makedonije je ukradena država i demokracija. U sistemu podjele kriminala VMRO-DPMNE se uglavnom bavio institucionalnim kriminalom i korupcijom, jer je kontrolirao sve poluge vlasti, dok je albanskim liderima (DUI) uglavnom prepustio vaninstitucionalni kriminal. Tako je u praksi funkcionirala podjela vlasti i interesnih sfera između VMRO-DPMNE i DUI. U tome je sudjelovao i tadašnji šef makedonske tajne službe Uprave za bezbjednost i kontraobavještajni rad (UBK) Sašo Mijalkov, koji je kod sebe imao bogate kriminalne dosjee albanskih političkih lidera i biznismena, ali i svih onih, koji bi mogli predstavljati potencijalnu opasnost za vlast.

Sretna je okolnost da su se SAD vratile u Makedoniju, nakon povlačenja poslije rješavanja kosovske krize. Reagiranje SAD-a postaje sve intenzivnije, jer sistem autoritarnog populizma, koji je uspostavljen u Makedoniji nije moguće srušiti korištenjem regularnih demokratskih institucija, poput izbora, jer su te institucije u cijelosti okupirane i (zlo)upotrijebljene od strane aktualne vlasti. Institucije makedonske države dio su problema, a ne dio rješenja. Tako je u Makedoniji pod pritiskom SAD formirano Specijalno javno tužiteljstvo (SJO), koje funkcionira paralelno s redovnim tužiteljstvom, koje je paralizirano. Postojeći sistem funkcioniranja vlasti je uspostavljen tako da kontrolira svaki segment društva i da prema potrebi organizira svake godine izbore, koji bi im osigurali rezultat koji žele. Analitičari situaciju u Makedoniji opisuju kao državu, koja ima kolonizirane medije, kolonizirano sudstvo i državnu administraciju, a policiju koristi za krađu. Zbog toga sudjelovanje demokratskih aktera u tako uspostavljenom i nametnutom sistemu pomaže uzurpatorima vlasti pri legitimizaciji takvog uspostavljenog autoritarnog, kriminalnog i osnovi potpuno nakaradnog sistema.

Povratak SAD je vidljiv u Makedoniji. Amerikanci su zaduženi za »tektonske« promjene i direktne  intervencije u sistem i zakone, dok je uloga EU drugačija. Ona se ogleda kroz regulaciju medija, financijske injekcije, ohrabrenje i poticaj procesu pridruživanja EU, pomoć civilnom društvu itd.   

Balkanska verzija Putinizma

Rusija pokušava ojačati svoju poziciju u regiji. To se posebno odnosi na Srbiju, Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu (Republiku Srpsku), a ti procesi su intenzivirani i u Makedoniji. Međutim imamo situaciju, da je Crna Gora napravila iskorak ka punopravnom članstvu u NATO-u, dok premijer Srbije Aleksandar Vučić svoju vanjsku i ekonomsku politiku usmjerava prema Njemačkoj i EU.

Robusno ponašanje ruskog predsjednika Vladimira Putina na međunarodnoj sceni pokušava stvoriti drugačiji utisak. Međutim, međunarodnu ekspanziju Rusije ne može pratiti njena slaba ekonomija, koja je po svojoj strukturi monokulturna i ranjiva na cijene energenata (nafta, plin) na svjetskom tržištu. Rusija ne može biti velesila sa nerazvijenom i zaostalom ekonomijom. Simpatije prema Putinu su uglavnom retoričke i proizlaze in nacionalno-pravoslavnog romantizma i pokušaja oponašanja Putina u Makedoniji. Međutim, ideološke simpatije i fantaziranje o bliskim vezama Makedonije i Rusije nemaju realno uporište i političku težinu.

U sličnoj situaciji je i Nikola Gruevski(VMRO-DPMNE), koji želi pokazati svu svoju moć i supremaciju u Makedoniji, dok na drugoj strani ima poražavajuće ekonomske pokazatelje i realnu prijetnju raspada države. U tome je vjerojatno jedina sličnost između Gruevskog i Putina. Tražiti idola u Putinu, a državu voditi ka punopravnom članstvu u NATO-u i EU predstavlja balkansku verziju Putinizma, koji je doživio svoj potpuni krah.

TV sučeljavanje Gruevski-Zaev?

Građani Makedonije imaju pravo da tijekom izborne kampanje budu upoznati sa političkom ponudom za predstojeće izbore. To se prije svega odnosi na dva glavna politička rivala VMRO-DPMNE i SDSM odnosno Nikolu Gruevskog i Zorana Zaeva.

S obzirom da se posljednjih nekoliko godina, a posebno za vrijeme trajanja izborne kampanje, iznose teške međusobne optužbe o kriminalu i korupciji, ukoliko se žele osigurati fer i demokratski izbori potrebno je da dođe do javnog sučeljavanja odnosno televizijskog dvoboja Gruevski – Zaev, koji bi suočili svoje izborne programe i međusobne optužbe. Ukoliko do sučeljavanja ne dođe biće to jasan signal da aktualna vlast ne želi se suočiti pred makedonskim biračima i sudom javnosti, jer građani imaju pravo na istinu za i zbog Makedonije. Gruevski i Zaev suočit će se u 4.izbornoj jedinici, jer su obojica nosioci lista VMRO-DPMNE i SDSM u toj izbornoj jedinici. Ipak, TV duel je neophodan zbog građana, demokracije i Makedonije, jer se na to suočavanje čeka punih 11 godina i sve vrijeme ga izbjegava Gruevski. Smanjenje siromaštva, sveobuhvatna socijalna politika, eliminiranje disperziranog visokog obrazovanje u svakom  makedonskom gradiću, odlazak mladih u inostranstvo te rješavanje nezaposlenosti moraju postati prioriteti nove vlasti. Pri tome će ključni izazov za Makedoniju biti kako sprovesti mirnu i demokratsku smjenu vlasti.