Politolog Adis Arapović za novinsku agenciju Patria analizira obilježavanje Dana državnosti BiH te navodi koji su razlozi doveli do toga da danas imamo osporavanje 25. novembra kao jednog od najznačajnijih datuma u historiji BiH.

Patria: Kako posmatrate oblježavanje ili da kažemo neobilježavanje Dana državnosti BiH od strane građana i bh. političara i političkih lidera?

Arapović: Sagledajmo ovu pojavu u cjelosti da bismo razumjeli ono što vidimo. Bosna i Hercegovina, voljom nekolicine političara, dvije decenije nakon rata nema jedinstvenu listu praznika, nikakvu, pa ni onu s historijskim, političkim i ideološkim prefiksom. To je uvijek i svugdje sindrom ili nedovršene ili  provizorne države. Iako je "slovo Dejtona" eksplicitno u odredbi o kontinuitetu legislative Republike BiH dok se ista ne promijeni voljom zakonodavnih organa BiH, i obilježavanje, i osporavanje i političarsko naklapanje o 25. novembru izgleda tragikomično.

Dok jedni, primarno političari iz entiteta Republika Srpska, negiranjem suštine i važnosti ovog datuma pokušavaju osporiti državno-pravni kontinuitet Bosne i Hercegovine, stariji od dejtonskog ustavnog skeleta, drugi, uglavnom političari iz entiteta Federacija BiH, nemušto, ideološki neiskreno i vrlo formalistički „odrade“ obilježavanje ovog datuma na niskom nivou, na par sati.

Dugoročno, negiranjem suštine ZAVNOBIH-a koju provode političari vođeni ličnim interesima ostanka na vlasti održavanjem i produbljivanjem međuetničkog konflikta, prenoseći ga na ideološko i historijsko tlo, temeljitu štetu prave prvo vlastitom, a potom i drugim narodima i građanima u BiH. Za ovu devijaciju se mora naći terapija, jer može prerasti u hroničnu i kobnu bolest.

S druge strane, vodeći političari u Federaciji, kako među narodnjačkim i lijevim, tako i među "bošnjačkim" i "građanskim" snagama, ovaj prvorazredni historijski i politički događaj iz godine u godinu tretiraju kao kombinaciju političke komemoracije, sporedne protokolarne obaveze i folklornog šunda. Najmanje se vidi ono čega bi trebalo biti najviše - iskrenog i srčanog nacionalnog patriotskog ponosa, sistematičnog širenja spoznaje o državnosti, veličanja historijske i političke ideje Bosne, te ideološke projekcije budućnosti jasno  opredjeljene između fašizma i antifašizma, totalitarizma i građanskog društva, šovinizma i jedinstva različitosti. Upravo zato što nas vode ljudi koji ili zbog velikog neznanja ili zbog velike neiskrenosti ili zbog velikog kukavičluka ne žele i ne mogu napraviti ove ideološke izbore, ovaj praznik njima bude više teret nego pogon, više poblem nego šansa.

Kada nema svijesti o državi i državnosti kod onih koji bi tu svijest trebali proizvoditi kroz institucije, obrazovanje, medije, onda je jasno zašto se obilježavanje ovog dana svede na polaganje vijenaca, 20 zastava u centru Sarajeva i improvizirajuće sijelo u Predsjedništvu. Sporadično i zahvaljujući pojedinim općinama i načelnicima, s više digniteta se ovaj datum obilježava na lokalnom nego na državnom nivou.

Na kraju, ali jednako bitno - građani sve manje osjećaju i žive važnost ovog dana, što za posljedicu može imati kapilarno rastakanje esencije naše zajednice - kada ne bude jakih ideoloških i vrijednosnih spona među nama, šta će to održavati državu i naciju kao zamišljenu zajednicu?   

Patria: S obzirom da se BiH nalazi u značajnom trenutku kada se govori o njenoj budućnosti ne bismo li trebali ovakve datume i praznike s ponosom isticati i stalno ukazivati na njihov značaj. Ko je zakazao ovog 25. novembra?

Arapović: Izgleda mi da je obilježavanju ovogodišnjeg Dana državnosti, unazad nekoliko godina bilo posvećeno najmanje pažnje, što je potpuno neshvatljivo s obzirom na antiustavne diverzije kojima je zemlja izložena posljednjih mjeseci i godina. Valjda bi upravo zbog toga trebalo demonstrirati najviši nivo odgovornosti, političko jedinstvo i zajedništvo barem oko ovog minimalnog zajedničkog sadržaja. Da oni koji nas vode temeljito razumiju trajne vrijednosti ZAVNOBIH-a, naučili bi historijsku lekciju s drugog zasjedanja poznatu kao “Deklaracija o pravima građana Bosne i Hercegovine” koju ni 20 godina od posljednjeg rata nismo u mogućnosti savladati provođenjem presude Sejdić i Finci. Nisam siguran da li u političkom vrhu ove zemlje ima više graditelja države ili termita zaokupljenih svojim partikularnim ličnim i stranačkim interesom, bez obzira na nacionalnu i stranačku pripadnost. 

S tim u vezi, uvredljivo izgleda da se obilježavanje ovog dana svelo na 2-3 protokolarna događaja organizirana od užeg državnog vrha, uz potpuno odsustvo 90% članova političkog establišmenta i pozicije i opozicije. Posebno je bila glasna tišina i upadljivo odsustvo rukovodstva lijevih stranaka. Nije valjda da morate biti na vlasti da bi na visokom nivou pokazali državničku svijest, političku odgovornost i marljivost. Ne smijem ni pomisliti da je većina političara na ovaj dan izabralo biti na odmoru ili partijskim zadacima.

Patria: Da li nam praznici generalno "služe" za slobodne dane i da li je krajnje vrijeme da se utvrde obaveze i nadležnosti vlasti tokom obilježavanja ovakvih datuma.

Arapović: Da, sada možemo svesti ovu elaboraciju upravo na krajnje vidljivu pojavu. Kopni svaka vrijednosna tradicija vezana za ovaj praznik, a ostaje ljuštura neradnog dana. Kad već nema urođenog državničkog talenta, kreativne i zdrave proizvodnje ustavnog patriotizma, onda preostaje samo da se normom naredi šta svaki političar na svakom nivou treba da radi prije, tokom i nakon ovog veličanstvenog praznika. A kad oni budu primjer, onda će se i ostali građani moći nečim voditi i takmičiti u glorificiranju najvrijednijeg što imaju, mogu imati ili mogu izgubiti – slobodu i državu.