Rusko oružje adut je Srbiji za uspostavljanje vojne i političke dominacije na Balkanu

Piše: Vojni analitičar prof. Nedžad Ahatović

Srbija je svoju vojnu silu i pored finansijskih opterećenja i rezanja vojnog budžeta dovoljno pripremila za eventualne nepredviđene situacije u regionu. U domaćoj proizvodnji razvijene su modifikacije i značajna poboljšanja postojećih oružanih sistema u kopnenoj vojsci i ratnom zarkoplovstvu i protuzračnoj odbrani.

Uvedeni su novi savremeni oružani sistemi u oklopno mehaniziranim jedinicama, posebno za protuoklopnu borbu. Zatim moderni artiljerijsko-raketni sistemi sa posebnim informacijskim autonomnim sistemom rukovođenja i komandovanja uz pomoć izviđačkih dronova. Stoga ne čudi tvrdnja premijera Vučića da je srbijanska vojna sila najjača u regionu, možda po obimu modernizacije i uvođenja u operativnu upotrebu velikog boroja novih oružanih sistema, ali logistički Vojska Srbije ne može izdržati ozbiljnije vojne operacije duže od 72 sata.  

Vojni budžet Srbije je prema podacima za 2015. bio niži za 165 miliona dolara u odnosu na 2014. i iznosio je 560 miliona dolara isti je slučaj sa budžetom za 2016. godinu, ali je to i pored rezova najmanje 5-6 puta više od vojnog budžeta Bosne i Hercegovine. S obzirom na 52.000 vojnika i na veliki broj vojnih objekata i fortifikacijske infrastrukture, velikog broja ratne tehnike koja zahtijeva stalno održavanje i unaprijeđivanje, takav budžet je dovoljan samo za održavanje Vojske Srbije na vrlo niskom nivou logističkih, a i potreba za kvalitetnom obukom svih vidova, rodova i službi.

U tu sumornu sliku uklapa se i štrajk upozorenja sindikata policije i vojske  koji se desio 11. decembra ove godine u minut do dvanaest ispred Vlade Srbije.  Ojađeni vojnici i policajci ukazali su ovim simboličnim činom na težak socijalni položaj zaposlenih u policiji i vojsci i na, kako tvrde, urušavanje „sistema bezbjednosti“. Nije trebalo dugo čekati da majčica Rusija i njen apsolutni vladar Vladimir Vladimirovič reaguju na ove uznemirujuće vijesti iz Srbije.  

Ratno zrakoplovstvo kao najbitniji dio oružanih snaga jedne zemlje, služi da postigne i održava dominaciju u zračnom prostoru u odnosu na neprijatelja, kako bi se pružila podrška iz zraka vlastitim trupama na zemlji dovodeći ih u strategijsku, operativnu ili taktičku prednost u odnosu na neprijatelja. To je oružje za strategijsko odvraćanje od spoljne agresije i služi da se u pogodnom momentu iz defanzive dinamično pređe u ofanzivno djelovanje u sadejstvu sa kopnenom vojskom i ratnom mornaricom.  Zato je ruska donacija Srbiji od 30 tenkova T-72S i 30 transportera BRDM 2 i nekoliko baterija PZO sistema BUK-M1 zasjenjena kupovinom 6 MiG-29M2 lovaca koji definitivno mijenjaju strategijski i operativni i taktički pristup eventualnom sukobu na Balkanu.  

Multifunkcionalni borbeni avion MiG-29M2 (NATO kodno ime Super Fullcrum) predstavlja kopnenu verziju unaprijeđenog dvosjednog MiG-29K koji se koristi na nosačima aviona, sa jačim i dugovječnijim mlaznim turbofan motorima RD-33K koji daju nešto bolje ukupne performanse u letu i borbenim zadacima sa maksimalnim potiskom od 86,30 kN. To omogućava letjelici brzinu od 2500 km/h M=2,5, dolet od 3200 km sa dopunskim rezervoarima i taktički radijus dejstva od 600 do 650 km (BiH, Kosovo i veći dio Hrvatske).

U kombinaciji sa boljim performansama ugrađen je i potpuno novi kompjuterizirani sistem upravljanja vatrom NO-10ŽUK-M dometa 120 - 200 km u više-modnom radarskom i IC traganju za ciljevima u zraku i na kopnu gdje može da prati 10 i gađa 4 cilja odjednom. U tu svrhu ove letjelice naoružane su sa zadnjom generacijom ruskog oružja u režimu zrak-zrak. Tu je 6 ili 12 najboljih ruskih samovođenih projektila zrak-zrak tipa R-77 dometa 120 -150 km, zatim ista kombinacija sa raketama R-27E  dometa 100 - 120 km radarskog poluautomatskog vođenja u kombinaciji sa istim brojem kratkometnih projektila R-60 dometa 11 km ili odličnim R-73 dometa 22 km sa IC sistemom vođenja.

Stalno naoružanje im čini avionski top GŠ-30 kalibra 30 mm. U ulozi jurišnog aviona novi MiG-29M2 ima jako veliki dijapazon upotrebe kao platforma za nošenje ubojnog materijala. Recimo može da nosi sve ruske vođene rakete H-25; H-29; H-31; H-35 i H-58 koje se vode na bazi poluautomatskog ili potpuno automatizovanog procesa na cilj. Pored ovih vođenih raketa u paleti dometa od 35 do 240 km on može da nosi kombinacije nevođenih raketnih zrna u sačastim lanserima B-8M1 od 60 mm, B-13L od 82 mm ili UB-32M/57 od 57 mm.

Od slobodnopadajućih bombi nosi aviobombe od 100, 250 i 500 kg, kao i TV i laserski vođene bombe KAB 500R i kasetne bombe KMGU-3 do težine od ukupno 4,5 tona u šta je uključeno i raketno naoružanje u režimu gađanja zrak-zrak.  Sva ova unaprijeđenja su izvedena kako bi se na već postojećoj aerodinamičkoj platformi starih MiG-29 lovaca dostigao standard četvrte generacije lovačkih borbenih aviona, odnosno da bi se u operativnom i taktičkom smislu stigle NATO letjelice iste namjene i borbenih mogućnosti.

Šta su to negativne strane ovih ruskih tzv. „The Game Changer“ multifunkcionalnih aviona za dominaciju nad zračnim prostorom. Negativna strana su katastrofalan kvalitet izrade vanjskih djelova letjelice zbog kojeg su u Alžiru vratili kompletnu pošiljku ovih letjelica. Zatim, učestalo zatajenje opto-elektronskih sistema posebno sistema za nadzor i upravljanje vatrom СУВ-29М, zatim kvarovi na napojnim jedinicama za računarske sabirnice podataka Ц101 i Ц100 koji podržavaju sisteme za navigaciju i nišanjenje itd.

Sve to prati minimalna ili nikakva tehnička potpora iz Rusije od samog proizvođača, a kontrola kvaliteta izrade svih komponenti letjelice je ispod nivoa intenzivne i svakodnenvne operativne upotrebe što zajedno sa ojačanim stajnim trapom letjelice radi spuštanja na nosač aviona, prouzrokuje veću težinu i veće specifično opterećenje krila koje direktno utiče na umanjenje manevarskih sposobnosti same letjelice posebno u bliskoj zračnoj borbi. 

Ako to ostavimo po strani, Srbija je ipak dobila kvalitetan adut za uspostavljanje političke i vojne dominacije u regionu, a posebno ako uzmemo u obzir da Hrvatsko ratno zrakoplovstvo (HRZ) trenutno raspolaže sa osam aviona MiG-21 prosječne starosti konstrukcije od 35 do 44 godine koji su u potpunoj operativnoj upotrebi, dok su preostala četiri na stalnim pregledima i probama zbog loše urađenog remonta svih 12 letjelica u Ukrajini.

Dok se u tom ozračju premijer Srbije Aleksandar Vučić za vrijeme svoje posjete Rusiji gdje je preuzeo novo oružje na TV ekranima, slavodobitno i ushićeno smješka u kabini novog srpskog višenamjenskog lovca MiG-29M2, u Srbiji već odjekuju tam tam bubnjevi rata.  Zasad sviraju staru i dugo zabranjenu srpsku patriotsku pjesmu „Sprem te se sprem te četnici“. No niko u Bosni, a vjerujem i šire ne sumnja da se Srbija ne naoružava džaba i da je u perspektivi repertoara srpskih tam- tam bubnjeva rata i harmonična melodija „Marš na Drinu“, na kojoj će se ponovo, pjesma kaže – „liti krv za slobodu“. Da li nam historija dozvoljava da se zapitamo i čija.