Čović i Puljić: Položaj Hrvata-katolika u BiH izuzetno loš

Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Dragan Čović razgovarao je danas u Sarajevu s nadbiskupom Vrhbosanske nadbiskupije kardinalom Vinkom Puljićem o položaju Hrvata-katolika u BiH, kako na pastoralno-vjerskom tako i na političkom planu.

S posebnim naglaskom se razgovaralo o položaju Hrvata-katolika u Bosni i Hercegovini, kako na pastoralno-vjerskom tako i na političkom planu. Kako je saopćano iz Predsjedništva Čović je informirao kardinala o političkim aktivnostima na unapređenju  pozicije Hrvata u BiH, a kardinal Puljić je govorio o informacijama vezanim za stanje katolika u BiH, kojima raspolaže Crkva.

Učesnici su se složili da je, ukupno gledajući, položaj Hrvata-katolika izuzetno loš u institucionalno-političkom i društvenom smislu. Nedovoljan nivo ustavne, pravne i političke sigurnosti produbljuje neravnopravnost i na svim drugim poljima, naročito u pogledu uključenosti i pristupa vitalnim društvenim procesima.

Sve to ukazuje na rastuću potrebu jačanja zajedništva između Hrvata-katolika, kao i saradnje između svih vjerskih, društvenih, političkih i intelektualnih sastavnica. U tom smislu posebno je naglašena pozitivna uloga Hrvatskog narodnog sabora, kao institucije koja sve više dobiva na značaju u ukupnom društveno-političkom životu BiH i koja predstavlja sveobuhvatan i vjerodostojan izraz potreba i interesa hrvatskog naroda u BiH. Pri tome posebno ohrabruje proces političkog profiliranja Hrvatskog narodnog sabora kao institucije koja artikulira i štiti nacionalne interese hrvatskog naroda u BiH, koji, na osnovu ustavne odredbe o konstitutivnosti, polaže neotuđivo pravo na vlastiti subjektivitet, suverenost, učestvovanje i ravnopravno odlučivanje.

Konstatirano je kako država BiH ni gotovo dvadeset dvije godine nakon rata nije u stanju podjednako zaštititi sve svoje konstitutivne narode. Stoga je sasvim jasno da su u BiH nužne promjene koje promiču pravičan ustroj, institucionalnu arhitekturu i odnose zasnovane na jednakosti građana i ravnopravnosti konstitutivnih naroda. Narod koji nema adekvatne zaštitne mehanizme na raspolaganju, niti mogućnost njegovati vlastite društvene, političke, kulturne pa i religijske posebnosti, ostavljen je na milost i nemilost zlonamjernicima koji se u svom djelovanju rukovode zakonitostima političke sile i moći, a oni su po svojoj naravi krajnje nepravedni i protivni općim moralnim i ljudskim vrijednostima.

Država koja počiva na nepravdi, čiji zakoni i institucije guše i sankcioniraju kreativne i krajnje dobronamjerne kapacitete jednog od svojih konstitutivnih naroda, tendenciozno ga isključujući iz procesa odlučivanja i gurajući ga na marginu događanja, u opreci je s evropskim aspiracijama i demokratskim standardima koje baštini EU. Stoga su neodložno nužne institucionalno-zakonske korekcije koje će jednom za svagda isključiti mogućnost da neko drugi odlučuje u ime Hrvata. To znači da se zakonski moraju onemogućiti manipulacije u procesu izbora političkih predstavnika Hrvata, a potom i u procesu formiranja vlasti na svim nivoima.