Od Livanjskog pitanja iz 1992. preko Jelavićeve samouprave do Čovićeve federalne jedinice

Piše: Edina Latif

Iako se u netom usvojenoj Rezoluciji Evropskog parlamenta koja govori o napretku Bosne i Hercegovine, u samo jednoj rečenici spominje federalizacija i odbačeni su amandmani hrvatskih europarlamentaraca, dovoljan je to osnov i “jak argument” za predsjednika HNS i HDZ BiH Dragana Čovića da nastavi sa svojom političkom pričom o novom unutrašnjem preustroju, ali isključivo Federacije BiH , piše Patria.

Čović je prošle sedmice pravio se naivan, te pozvao svakoga ko ga posjeduje da i pokaže dokument o uspostavi trećeg entiteta, ili njegove izjave u kojoj spominje taj famozni entitet.

Jeste od Čovića, ali i od njega je previše. Na stotine izjava je do sada dao predsjednik HDZ BiH o trećem entitetu, a startao je prije 11 godina kada je i izabran prvi put na ovu poziciju. Tada je na jednom od stranačkih skupova poručio da će se boriti za treći entitet, a od njega su prošle godine udruge branitelja tražile da ispuni predizborno obećanje dato 2014. godine.

Mijenjao je godinama politički lukavi Čović svoju retoriku, te je nekada intenzivnije govorio o entitetu sa hrvatskom većinom odnosno trećem, a nekada o cjelovitoj državi BiH.

Ono što nikada nije spomenuo za ovolike godine jeste federalizacija koja bi obuhvatila i teritoriju Republike Srpske, već je isključivo zagovarao rješavanje tzv. hrvatskog pitanja samo u Federaciji.

Prešutni je to njegov politički dil sa Miloradom Dodikom, a kontinuitet politika koje su početkom 90-tih započeli Tuđman i Milošević, nastavili Karadžić i Boban, a sada preuzeli on i lider SNSD-a.

O nacionalno omeđenim teritorijama HDZ BiH počeo je govoriti još u februaru 1992. godine.  Tada je na sjednici Središnjeg odbora ove stranke doneseno Livanjsko pitanje koje je bilo uvjet za izlazak Hrvata na referendum o nezavisnosti 1. marta.

Livanjsko pitanje je bilo preformulirano pitanje o nezavisnosti BiH i glasilo je:

Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državnu zajednicu konstitutivnih i suverenih naroda hrvatskog, muslimanskog i srpskog u njihovim nacionalnim područjima (kantonima)?

Referendumsko pitanje o kojem su se građani BiH izjašnjavali glasilo je:

Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH - Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?"

U Livanjskom pitanju izbačena je kategorija građana, a narodi su promovisani u nosioce suvereniteta na njihovim nacionalnim područjima.

Obrazloženje je glasilo: “Ovako formulirano referendumsko pitanje, za razliku od onog koje je usvojeno na sjednici Skupštine SR BiH 25. januara 1992., nedvojbeno određuje buduću nezavisnu BiH kao složenu državnu zajednicu koja se pravno temelji na nacionalnom suverenitetu konstitutivnih naroda hrvatskog, muslimanskog i srpskog.

Iz predloženog pitanja slijedi da buduća nezavisna BiH nije unitarna država već državna zajednica, koju će činiti nacionalni kantoni, hrvatski, muslimanski i srpski, čija će se područja utvrditi nakon provedenog referenduma posebnim ustavnim aktom”

Iako Livanjsko pitanje nikada nije razmatrano u Skupštini Republike Bosne i Hercegovine prihvatila ga je međunarodna zajednica i kasnije je tokom mirovnih pregovora nuđeno u raznim planovima.

Kako tada prije četvrt stoljeća, tako i danas na ovdašnjoj političkoj sceni pokušava se realizirati Livanjsko pitanje.

Krajem oktobra 2000. godine u Novom Travniku održano je prvo zasjedanje Hrvatskog narodnog sabora. Za predsjednika je izabran tadašnji prvi čovjek HDZ BiH Ante Jelavić.

Usvojena je i Deklaracija o pravima i položaju hrvatskog naroda u BiH. Ubrzo donesena je i deklaracija o Hrvatskoj samoupravi, koja je neslavno završila. Protiv Jelavića je podignuta optužnica, a on je potom pobjegao u Hrvatsku gdje i danas živi slobodno i nikada nije odgovarao za rušenje ustavno pravnog poretka države BiH.

Odlazak Jelavića sa političke scene otvorio je put za do tada gotovo neprimjetnog Dragana Čovića, koji neumorno radi na trećem entitetu.

Posljednje zasjedanje HNS-a u januaru ove godine izazvalo je buru negodovanja probosanskih stranaka.

Predsjednik Glavnog vijeća HNS BiH Božo Ljubić kazao je tada da je ovaj sabor bio prilika da se HNS reafirmiše kao nosilac neteritorijalne autonomije Hrvata u BiH, te dodao:

-Ako BiH želi postati samoodrživa onda je nužan i njezin administrtivno- teritorijalni preustroj, koji bi uključivao federalnu jedinicu s hrvatskom većinom. I to ostaje trajna težnja hrvatskog naroda u BiH.

No, na ruku Čovićevoj i Ljubićevoj politici ne ide nikako Katolička crkva. Poruka Biskupske konferencije jasna je- može preustroj ali samo ako se odnosi i na teritoriju Republike Srpske.