Revizija na odlasku u Hag i Ivanićevo zveckanje riječima

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Mladen Ivanić je prijedlog revizije presude BiH protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde nazvao proizvođenjem krize. I za to je optužio jednu stranku. Naravno, nisu žrtve zločina genocida i brojnih zločina protiv čovječnosti bili članovi nekakvih stranaka.

Nije zabilježeno u masovnim smaknućima po Bosni i Hercegovini da su ubice pitale za stranačku pripadnost. Ljudi su osuđivani po ličnim dokumentima i likvidirani na smrt prema imenu i prezimenu. Sve je već viđeno: Kad neko u Bosni i Hercegovni želi izazvati napetost i sukobe, onda i činjenice reducira i usmjerava za svoje potrebe.

Radili su to osuđeni srpski lideri Milošević, Karadžić, Brđanin, Plavšićka, Krajišnik kada su najbezazlenije sitnice ili izjave u drugim nacijama koristili za zaveckanje oružjem i pozive na mržnju i ubijanja.

Ivanić za sada zvecka prijetnjama kada pitanje presude za genocid svodi na jednu nacionalne političku partiju. Ključna Ivanićeva tvrdnja je da se revizijom destabilizira BiH i želi izazvati sukobe. Ivanić u BiH može slobodno i prekomjerno proizvoditi političke pritiske, destabilizirati, prijetiti i zveckati riječima. Njega bi u svim pravnim državama optužili za ometanje pravde. U Bosni ga štiti politika koja živi i traje na napetostima i prijetnjama sukobom. Ali, ono čime će se baviti Međunarodni sud pravde u Hagu ne može biti vezano za unutrašnja politička pitanja Bosne i Hercegovine. Ako postoji greška u procedurama u prijedlogu za reviziju presude, onda će zahtjev u startu biti odbijen. Ako ne postoji zakašnjenje i bilo kakva proceduralna greška, onda Ivanić ulazi u ingerencije međunarodne pravde.

Ivanić prijeti sukobima jer se ne poštuju procedure, premda je puno ozbiljnije prijetio dok je postrojavao vojsku i kršio Ustav ove zemlje. Čak je i šef Misije OSCE-a u BiH Džonatan Mur, čija je dužnost briga za sigurnost u BiH i regionu, prijedlog revizije presude sveo na realno pitanje pravde za žrtve. Ako bude – neka bude. Desetine svjetskih pravnika je reklo da postoji prostor za reviziju presude, kao osnovno pravo za dostizanje konačne pravde za žrtve.

Ivaniću smeta što se ne poštuju procedure i što odluku za proces revizije nije donijelo Predsjedništvo BiH. Već dvije decenije žrtve gledaju rušenje Bosne i Hercegovine u miru. To je dvije decenije dugo nepoštovanje sistema, zakona i procedura i potpuno negiranje državnih insititucija od Republike Srpske.

Koliko je puta Dodik, i u vrijeme Ivanićevog mandata, pozvao na otcjepljenje RS? Koliko je puta izjavio da mu je draža Srbija od BiH, da ova država ne postoji, na kraju da ne želi imati ni pasoš ove zemlje. Tolike količine ponižavajućeg tretmana svoje države nigdje i nikada nisu izrečene. Je li se tada Ivaniću činilo da je to izazivanje napetosti? I da njegov entitetski šef destabilizira ovu državi i želi izazvati sukobe? Koliko je puta Ivanić trebao reagirati na Dodikove užase makar približnim stavom kao što je to uradio na ovaj posljednji vapaj žrtava za pravdom. Dvostruki aršini su izgleda najsnažnija tradicija politike iz RS-a.

Sa druge strane, Skupština Srbije nikada nije istinski iskazala izvinjenje žrtvama nakon što je presuđeno da je ta država kriva za nesprečavanje genocida. Urađeno je to traljavo i površno, formalno i bez suštine. Bio je to najgori mogući odgovor na jedan međunarodno presuđeni zločin genocida. Prvi u historiji Svjetskog suda pravde protiv jedne države. Javnost u Srbiji se nikada nije suočila sa suštinom ratnog zločina koji je napravio Miloševićev režim u Bosni i Hercegovini. Nije bilo katarze, pa nije ni bilo istinskog pomirenja. Nakon dvije decenije izrugivanja presudama međunarodnih sudova, vrijeme je za konačnu odluku.

Piše: Sead Omeragić