Beogradske poruke iz Mir(a): Vučićevo "pomirenje" , Dodikov nacionalizam i Ivanićeva izdaja

Piše: Edina Latif

Iz Beograda je danas svako od aktera sastanka održanog u vili simboličnog naziva Mir poslao svoje poruke. Ukupni „umjetnički dojam“ jeste da susjednu državu i njene čelnike zanima isključivo njihova zemlja, a da su spremni biti podrška (ma šta to značilo) političkim predstavnicima iz Republike Srpske, preko kojih se neće libiti da ostvare neke svoje interese.  

Premijer Srbije Aleksandar Vučić jasno je dao do znanja da je on u predizbornoj predsjedničkoj kampanji, da mu je na prvom mjestu nacionalni državni interes njegove zemlje, a da političkim predstavnicima iz RS ostavlja prostor da sami donesu odluke o budućim potezima vezano za reviziju presude po tužbi BiH pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu. Izjave su jednom riječu bile koordinirane, piše Patria.

Predsjednik RS Milorad Dodik, valjda zbog osjećaja lagodnosti jer iako je pod sankcijama može slobodno putovati u Srbiju, osuo je svom žestinom paljbu po Bošnjacima, negirao državu Bosnu i Hercegovinu, te pokušao nacionalističkim tezama prikazati kako Bošnjaci mrze Srbe.

Vjerovatno je salvi uvreda i nevjerovatne količine mržnje koja je isijavala iz svake njegove riječi doprinijela i činjenica da vila tako lijepog naziva MIR ne odgovara njegovim rušilačkim planovima.

Vučić je svjestan da je Dodik pod sankcijama. I da mu je rod rođeni, sada kada je poveo Srbiju kao EU, a u ponedjeljak otvara novo poglavlje za pregovore, nije spreman baciti pod noge sve što je uradio do sada zarad odbrane Dodika i njegovih retrogradnih i nacionalističkih ideja. 

No, Vučić je spreman braniti Srbiju, ali bez retorike kojom se služi predsjednik RS, koji mu pak može odlično poslužiti da bude njegov glasnogovornik u situacijama kakva je ova trenutna.  

S druge strane, predsjedavajući Predsjedništva BiH Mladen Ivanić branio je zdušno institucije BiH, države koju je njegov partner Dodik negirao te su u jednom trenutku pred TV kamerama djelovali kao raštimani orkestar koji u Beograd nije došao sa jedinstvenim političkim stavom.

Ivanićev izraz lica odavao je popriličnu zabrinutost, kao da je tužena država Bosna i Hercegovina čiji je šef, a ne susjedna država.

Najava kako će biti u dnevnom kontaktu sa Vučićem i Nikolićem, te da ne bi da govori o konkretnim zaključcima, jasan je dokaz da su od političkog vrha Srbije dobili zeleno svjetlo za najavljene blokade vlasti u BiH te da nas čeka turbulentan period.

Sve što urade, kao i onomad 25. septembra kada su organizovali neustavni referendum i pozivali građane u RS da izađu i glasaju, Vučić će im reći „ Ne miješam se, ali neka Dodik i Ivanić razmisle i odluče“.

I da! Ivanić je otkrio iz Beograda bh. javnosti da je od juna prošle godine radio iza leđa i Bakira Izetbegovića i Dragana Čovića. Već tada je kao član Predsjedništva BiH, a da nije upoznao kolege, uputio pismo Međunarodnom sudu pravde u Hagu da Sakib Softić nije ovlašteni agent BiH.

Otkrio je tek sada kada se sve zakuhalo da mu nije strano (radio je to i za neustavni referendum i kada je 9. januara postrojio OS BiH u Banja Luci) djelovati neustavno i na svoju ruku, bez konsenzusa sa drugom dvojicom kolega.

Otkrio je da je radio za interese ne svoje, već druge države. U prijevodu to znači izdaja!

Ima li pravo optuživati onda Izetbegovića za djelovanje van institucija BiH i stvaranje paralelnog sistema vlasti u BiH? Ko radi za državu a ko protiv države? I čemu tolika Ivanićeva i Dodikova briga zbog revizije presude po tužbi BiH protiv Srbije, druge države? Zar je Bakir Izetbegović imao alternativu kada je riječ o podnošenju zahtjeva za reviziju, te nije li prije nego je saopštena zvanično odluka i sam rekao da je svjestan da će to izazvati krizu.

Naravno da nije imao alternativu. Isto kao što je Vučić poručio da nema niko pravo da ponižava Srbiju i srpski narod i da on to neće dozvoliti, niko, pa makar se on zvao i Bakir Izetbegović nema pravo da trguje ovom državom, istinom, pravdom i žrtvama. 

U pravu je Vučić kada je rekao da smo se vratili 22 godine unazad, a možda čak i koju godinu više.

Dnevna komunikacija Beograda i političkog vrha RS baš kao u vrijeme kada je počinjen genocid i izvršena agresija na BiH podsjeća na krvave godine na Balkanu. One zbog kojih BiH i jeste tužila Srbiju 1993. godine.