Slavlje u Mostaru, stižu reakcije: HVO nije vojna formacija nego zajednički zločinački poduhvat

U Mostaru se danas obilježava jubilarna 25. godišnjica osnivanja Hrvatskog vijeća obrane. Svečanost se upriličava polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća na spomen obilježju svim poginulim pripadnicima Hrvatskog vijeća obrane (HVO) ispred Hrvatskog doma herceg Stjepan Kosača. Prve reakacije već stižu, a u javnosti je podijeljeno mišljenje. 

Građanski savez (GS) želi povodom obilježavanja dana tzv. HVO-a podsjetiti bosanskohercegovačku javnost na slijedeće:

Počevši od 18. novembra 1991. godine u Bosni i Hercegovini pokrenut je zajednički zločinački poduhvat političkog i vojnog podjarmljivanja, trajnog uklanjanja i etničkog čišćenja bosanskih muslimana i drugih nehrvata koji su živjeli na onim dijelovima teritorije Republike Bosne i Hercegovine za koje se tvrdilo da pripadaju Hrvatskoj Zajednici, kasnije Republici Herceg-Bosni.

U udruženom zločinačkom poduhvatu, učestvovali su Franjo Tuđman, Gojko Šušak, Janko Bobetko, Mate Boban, Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić, Berislav Pušić, Dario Kordić, Tihomir Blaškić i Mladen Naletilić Tuta i brojni drugi zvaničnici HDZ-a, tzv. HVO-a, Vlade Republike Hrvatske i oficira i generala Hrvatske vojske.

Radnje koje je poduzimala Herceg-Bosna/HVO vršene su po sljedećem obrascu: prvo, većina vojno sposobnih muškaraca uhapšena je i zatočena u raznim zatvorima i koncentracionim logorima HVO-a. Potom, nakon što je većina muškaraca uklonjena, HVO je preuzimao kontrolu nad gradovima i selima i sistematski prikupljao žene, djecu i starce koji su zatim zatočeni na različite periode ili deportovani na područja pod kontrolom ABiH-a ili u druge zemlje.

HVO je osnovao i vodio čitavu mrežu koncentracionih logora za Bošnjake.

Vojna policija HVO-a je u junu 1992. osnovala logor centar u krugu nekadašnje stanice policije u Ljubuškom. Tri mjeseca kasnije, HVO je otvorio logor u Heliodromu. Logori u Dretelju i Gabeli, smješteni u bivšim kasarnama JNA, počeli su sa radom od aprila 1993. Logor Vojno se aktivno koristio između avgusta 1993. i januara 1994. Desetine hiljada zarobljenih civila držani su u ovim logorima.

Posebno teški uslovi vladali su na Heliodromu i u Dretelju, u kojima su zatočenici bili lišeni vode, hrane, uslova za ličnu higijenu, pa čak i svjetla. Zatvoreni civili bili su podvrgavani zlostavljanju, premlaćivanju, nanošene su im opekotine, podvrgavani elektro-šokovima, ponižavani tako što su prisiljavani da jedu služeći se priborom koji se nikada nije prao, a oskudni obrok morali su da pojedu za svega nekoliko sekundi jer bi u protivnom bili kažnjeni. Zatočenike koji nisu jeli dovoljno brzo prisiljavali su da legnu na užareni asfalt i da se bez košulje valjaju po zemlji. Jednog zatočenika na Heliodromu prinudili su da poliže vlastitu krv kako „balijska krv ne bi ostala na hrvatskoj zemlji“.

Zatočenici na Heliodromu, i u logorima Vojno i Ljubuški odvođeni su na prisilni rad na liniji fronta, pri čemu je jedan broj ranjen ili poginuo ili su ginuli dok su ih duž linije fronta koristili kao živi štit.

Objavljeni su i dokazi da je zarobljene civile na prinudni rad koristio i Dragan Čović, danas član Predsjedništva iz reda Hrvata i predsjednik HDZ-a i tzv. HNS-a, a u to vrijeme funkcioner Sokola - navodi se u reakciji.

Svi činjenični navodi u ovom saopštenju su pravosudno utvrđeni pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju i bosanskohercegovačkim sudovima. To je ono što slave oni koji slave osmi april i tzv. HVO, napomiju u reakciji.