Političke poruke sa ekonomskog sajma u Mostaru

Piše: A. Aljović

Ekonomske poruke sa Sajma u Mostaru su manje-više isprazne. Uvijek iznova spominju se saradnja, napredak i razvoj. A čak i oni koji šalju takve poruke znaju da je to magla. Realnost je sasvim drugačija. Mostar je još uvijek jedini grad u Evropi u kojem građani nemaju pravo glasati na lokalnim izborima, i grad gdje žive ljudi koji sa jedne strane obale nikada nisu prešli na drugu, iako im je pred nosom, jer na drugoj strani Neretve žive oni koji se drugačije mole Bogu od njih.

Ako do napretka u Mostaru nije došlo u minule dvije decenije, teško da će doći i nakon jubilarnog 20. Mostarskog sajma. Na vlasti su još uvijek oni koji su jedan od najljepših gradova Hercegovine i doveli u ovako očajno stanje.

Ovogodišnji Mostarski sajam najmanje je bio ekonomska smotra. Najviše je ličio na sajam i izložbu politike HDZ-a. Organizator je spominjao 800 izlagača iz 30 zemlja. Javnost bi imala pravo znati koliko su telekom operateri ili namjenska industrija sklopili ugovora u Mostaru. Riječ je o državnim kompanijama, koje su izložbeni prostor platili novcem građana ove zemlje. 

A Mostarci se već šale da je sajam u Mostaru jedini međunarodni sajam u svijetu na kojem svi izlagači govore istim jezikom. Da nije bilo zamjenika ministra poljoprivrde Narodne Republike Kine Qu Dongyua, na Sajmu ne bi tebao biti niti jedan prevodilac.

Umjesto ekonomskih projekata javnosti je sa Sajma slušila o političkim projektima Dragana Čovića, uz asistenciju hrvatskog premijera Andreja Plenkovića, čija je zemlja bila pokrovitelj 20. jubilarnog Mostarskog sajama. Čovićev projekt, priznao je i sam više puta tokom Sajma, sada je izmjena Izbornog zakona BiH. A izmjene moraju biti takve da Čoviću i HDZ-u omoguće ostanak na vlasti. Svako drugo rješenje HDZ prezentira kao ugroženost Hrvata. Hrvatima u BiH su uvijek prezentira da su ugroženi ako ih ne predstavlja HDZ. Samo sa HDZ-om ostvaraju svoja legitimna prava. Mada, najbliže istini je da su sa HDZ-om na vlasti ugroženi svi u Bosni i Hercegovini, osim HDZ-a. Ugroženi su i sami Hrvati, naročito oni iz Bosne.

Činjenica je da veliki broj Hrvata u BiH živi teško, i da je veliki broj napustio Bosnu i Hercegovinu. Ali je evidentno i to da se još niko od Hrvata nije izjasnio da BiH napušta jer mu se ne sviđa Izborni zakon u zemlji. Ljudi uglavnom napuštaju Bosnu i Hercegovinu jer porodici i sebi teško osiguravaju egzistenciju. Čović o egzistencije ne razmišlja. Osigurali su mu je oni koji je sebi ne mogu obezbijediti. Zbog toga je Čoviću ostalo dovoljno vremena da se na miru bavi Izbornim zakonom, koji bi na koncu korist donio opet samo njemu.