Ima li pritvora sa političkom pozadinom

U akciji Blok u novembru 2016. godine uhapšeno je šest osoba među kojima su najzvučnija imena Esed Radeljaš i Damir Hadžić. Danas su svi na slobodi osim Radeljaša. Njegov pritvor trajat će sve do nove odluke Kantonalnog suda u Sarajevu gdje je počeo sudski proces, piše agencija Patria. 

Radeljaš je obavljao niz funkcija kako u Kantonu Sarajevo tako i u BPK. Optužen je za krivična djela ovjeravanje neistinitog sadržaja, podstrekavanje na zloupotrebu položaja, davanje dara i drugih oblika koristi te pranje novca. Počinjenjem ovih krivičnih djela Radeljaš je sebi i drugima pribavio protivpravnu imovinsku korist od oko milion KM. Njegovi saučesnici neko vrijeme bili su u pritvoru, te su pušteni da se brane sa slobodom.

Za Radeljaša je zatražen pritvor zbog opasnosti od ponavljanja krivičnog djela.

U istom predmetu Jasmina Horo, Nedžad Kapetanović, Jusuf Čaušević i Damir Hadžić su optuženi da su mu omogućili protivpravnu korist od oko milion maraka. Isključivo zadržavanje Eseda Radeljaša u pritvoru djeluje kao selektivna pravda. Naravno, niko ne sumnja da je Radeljaš optužen sa jasnim razlozima. Ali, u istom procesu bi se morao vidjeti približan tretman i prema drugim optuženim. Naime, previše je državnih službenika u ovoj pljački državnog novca da bi se njihova krivica podvela pod običan nesavjestan rad u službi.

Ako se Radeljaš drži u zatvoru zbog mogućeg utjecaja na svjedoke, šta je sa ostalim optuženim, bez čije nesposredne asistencije prvooptuženi ne bi mogao ništa uraditi? Činjenica je da se on tereti za pranje para, davanje dara i drugih oblika koristi, govori i o podijeljenoj krivici unutar istog krivičnog djela. 

Ostavljanje svih drugih optuženih na slobodi djeluje i kao prejudiciranje postupka i njihovo djelimično aboliranje za navedena krivična djela. U normalnim državama krivica državnih službenika bi bila daleko veća od krivnje nekog običnog građanina ma koliko „raspoloženog“ za kriminalna djela. Državni službenici su tu da zaštite zakon i imovinu. Upravo zato pravosudni organi moraju imati u najmanju ruku ravnopravan tretman optuženih.               

Zašto je onda isključivo Radeljaš opasnost i čovjek koji se mora držati iza rešetaka, a nisu svi ostali koji su učestvovali u ovim nečasnim i kriminalnim radnjama? Je li zato što Radeljaš nema političke pozadine koja bi ga štitila? Pitanje je čime su zaštićeni svi ostali optuženi u ovom slučaju, bez kojih bi Radeljaš bio običan statista i općinska stranka, samo sklona kriminalu.   

Čini se da isto pitanje važi i u slučaju generalnog sekretara SDA Amira Zukića, koji je u pritvoru od 20. februara 2017. zajedno sa Seadom Fazlagićem, Esadom Džananovićem, Safetom Bibićem, Nedžadom i Senadom Trakom i Ramizom Karavdićem. Ako su istom optužnicom obuhvaćeni Asim Sarajlić i Mirsad Kukić i stavljaju im se na teret krivično djelo primanje nagrade ili drugog oblika koristi za trgovinu utjecajem, pitanje je kakvi su motivi da se oni ne nalaze u pritvoru, a svi ostali su iza rešetaka.

Naravno, niko ne dovodi u sumnju nečiju krivicu, ali tretman optuženih je i u ovom slučaju različit.

Već ranije je u jednom intervjuu lider SDA Bakir Izetbegović javno pravdao Asima Sarajlića, dok je Zukića spomenuo hladno u samo jednoj rečenici. Da li to već nešto u SDA znaju o krivici svojih članova. U svakom slučaju politička pozadina ne bi se trebala ni osjetiti u radu pravosuđa. Štaviše, trebalo bi se sve činiti da se svjesno eliminira svaka sumnja u takvu mogućnost.