Piše: Sead Omeragić
Milorad Dodik je do sada platio 29,6 miliona dolara lobističkim kućama u SAD-u za promoviranje njegovog lika i RS. To je po zvaničnom kursu oko 55 miliona KM.
Bilo je to tragično razbacivanje novcem građana entiteta i BiH. Činjenica je da su SAD nedodirljive u pitanjima svoje vanjske politike. Dodik je pokušavao utjecati na promjenu suštine nekih osnovnih američkih stavova, što je neviđen nonsens.
Sve vrijeme on se ponašao kao da su lobisti plaćeni da pravdaju njegove uvrede Bosni i Hercegovini i brišu njegove stalne prijetnje ratom u regionu. Na kraju je sve završilo stavljanjem pod sankcije i na crnu listu.
Šef Predstavništva Republike Srpske u Vašingtonu Obrad Kesić je naveo da su sankcije urađene ciljano u pravcu Dodikove totalne izolacije. Prema toj odluci svaki građanin SAD, ukoliko ima kontakte sa Dodikom, može biti kažnjen. Kesić je morao da piše molbu američkoj administraciji, da bi mu se omogućili kontakti sa Dodikom.
Danas niko u RS ne postavlja pitanje Dodikovog nekontrolisanog trošenja sredstava iz Budžeta RS. Sada, kad je finansijski sistem Republike Srpske u rasulu i pred bankrotom, svaka marka postaje bitna.
Saznanja o rasipanju novca budžetskih korisnika u RS su kulminirala informacijama iz Izraela.
Naime, izraelsko Ministarstvo vanjskih poslova je objavilo da ne postoji predstavništvo RS u toj zemlji, te da je ono preregistrovano u privatno vlasništvo kojim rukovodi Arie Livne, savjetnik predsjednika RS Milorada Dodika. Za to nespostojeće predstavništvo Republike Srpske u Izraelu u posljednje dvije godine izdvojeno je više od milion KM.
Javnost u RS traži od Vlade entiteta odgovore ko je kriv za pljačku, ko će i kada vratiti novac u budžet RS, kao i šta će MUP RS uraditi u vezi sa ovim navodima.
Dodik, nažalost, i dalje prijeti, dijeli lekcije i ponaša se gotovo kao moralna vertikala u ovoj državi. Nikome nije jasno kako je to moguće.
U isto vrijeme Vučić promovira njegovu moć tvrdeći da je BiH bure baruta, ali da mu je Dodik obećao da neće biti nikakvog referenduma. Za sada tužilaštva ne postavljaju pitanje odgovornosti zbog ovog suludog rasipanja novcem, kojeg je u entitetskoj kasi sve manje.