Pravosuđe: Kad proizvodnja haosa postane strategija

Piše: Sead OMERAGIĆ

Alija Delimustafić je prvi put uhapšen 11. novembra 2016. godine. Sa još 11 osoba osumnjičen je za prevare sa nekretninama i sticanje milionske koristi. Određen mu je pritvor od dva mjeseca. Akcija Pravda bilo je ime ove akcije. Ime koje obećava, ali je sve ostalo bilo polovična pravda.

Mjesec dana poslije, 10. decembra  ukinut mu je pritvor.

Za njim je 20. decembra 2016. raspisana međunarodna potjernica, jer je napustio BiH. Sutradan je uhapšen u Hrvatskoj kod Karlovca. Predat je organima BiH 5. januara 2017. godine.

Na prijedlog Tužilaštva Kantona Sarajevo 20. februara 2017. Kantonalni sud je produžio pritvor na tri mjeseca Aliji Delimustafiću, te još dvjema osobama. 

Kantonalni sud u Sarajevu će onda Delimustafića i te dvije osobe pustiti na slobodu. Tužilaštvo KS će 30. marta uložiti žalbu na odluku Kantonalnog suda. Vrhovni sud Federacije, koji odlučuje po žalbi, je 11. aprila uvažio žalbu Tužilaštva kantona Sarajevo na odluku Kantonalnog suda o puštanju na slobodu Alije Delimustafića i još dvije osobe.

Delimustafiću je 14. aprila određen pritvor od tri mjeseca.  

Na kraju svega Vrhovni sud FBiH je konstatovao da Kantonalni sud nije postupio po uputama, niti je obrazložio iz kojih dokaza proizilazi i koje je konkretne radnje počinio Delimustafić.

Namjerno sam nabrojao sve ove poteze pravosuđa. Dobro je ako vam se nije zamantalo od ovih spektakularnih manevarskih hapšenja, puštanja na slobodu i produženja pritvora. Protiče šesti mjesec ovih pravosudnih manevara, a da optužnica protiv prvoosumnjičenog Alije Delimustafića još nije podignuta i to postaje ozbiljan problem.

Ako se ovako može raditi u slučaju koji je pod lupom javnosti, pitanje je šta se sve događa ljudima koji nemaju ništa osim golog života.

Pravosuđe  je osnova funkcioniranja jedne države. Ako država proizvodi haos, onda samo malo nedostaje da se taj haos legalizira.

Javnost samo na ovom slučaju Alije Delimustafića ima priliku da vidi kako izgleda psihijatrija uživo: lijevo – desno, tamo i ovamo, u rešetke i izvan rešetaka. Da je u pitanju životinjski svijet ili kakav zoo vrt, vjerovatno bi se pobunila udruženja za zaštitu životinja. U ovom ljudskom vrtu sudsko-tužilački  manevri postaju problem, ali se tretiraju gotovo kao nešto normalno.

Ako su ljudi prisiljeni da gledaju u rešetke, postaje nebitno ko je izvan a ko unutra.  

Produkcija haosa i ljuljanje broda na kojem plovimo postaje sve više strategija, a sve manje predstava u kojoj se i publika i akteri odavno osjećaju jednako izgubljeno.

Ako je funkcionalna i efikasna, država postaje privilegija, a nipošto problem.