Ogroman državni aparat pretvorio BiH u jednu od najskupljih država u Evropi!

Piše: Sead Omeragić

Tvrdi se da je osam milijardi KM do sada prikupljeno od akciza na gorivo i sredstava za putarine. Državni parlamentarci upozoravaju da su ovim sredstvima vlasti mogle napraviti dva autputa 5C. Gdje su završile tolike pare? Za  nije većina autoputeva napravljeno ino kreditima?

Dakle, za akcize na gorivo od 2006. do 2016. prikupljeno je 4,82 milijarde KM, a od putarina 2,95 milijardi. Samo na ove dvije stavke godišnje se prikupi od 420 do 440 miliona KM. Ima tu još prihoda za puteve a oni u ove cifre nisu uračunati.

Ko je mogao potrošiti ove pare? Treba zaključiti da imamo jednu od najskupljih dražava u Evropi. Jer, od Dejtona naovamo cijena države je samo rasla i nikad se nije pristupilo bilo kakvoj racionalizaciji. Imamo najveća izdvajanja iz dohotka na kontinentu.

U regionu Hrvatska ima najveća izdvajanja za doprinose na plate. Ali, odmah iza je Bosna i Hercegovina. Da poslodavac u Hrvatskoj isplati hiljadu KM radniku, državi mora platiti 805 KM. Za tu sumu od hiljadu KM poslodavac u BiH plaća 761 KM, u Srbiji 666 KM.   

Iako je PDV u BiH relativno nizak, on opterećuje sve artikle, od hljeba do knjige. 

Ogroman državni aparat pretvorio je BiH u jednu od najskupljih država u Evropi. I u RS i u Federaciji guše se od administrativnog balasta. Klijentelizam i neizdržljiva stranačka armija u državnoj administraciji zaustavili su svaki mogući razvoj. Niko ozbiljnije i ne pokušava da pojeftini cijenu države.

Čak 192 hiljade ljudi živi na račun buždeta. Kad lider SDA Bakir Izetbegović govori o zapošljavanju, onda treba da kaže i o prenatrpanosti državnog aparata. I ako misli da krene u reforme, mora otvoriti najbolnije pitanje, racionalizaciju iliti reformu javne uprave. Ali, tu ima samo velikih obećanja i nikakvih pomaka. Nema ozbiljnijeg izdvjanja za kulturu i sport.

Nema države bez svoje proizvodnje. Oni koji proizvode i drže ovu zemlju iznad vode, imaju prosječno dvostruko manje plaće od onih koji se guraju i guše po državnim biroima. Premda se o tome ne govori, penzije u Federaciji se objezbjeđuju dobrim dijelom od ino kredita.

Ako se poredi RS i Federacija, to je kao da se mjeri dubina entitetskog potopa. Nema nikakvog razloga za zadovoljstvo u poređenju dvije entitetske katastrofe. Dužnost politike bi trebala biti borba protiv nepravdi i za vladavinu prava koja će zaštititi svakog pojedinca. Ali, mi smo država u kojoj se vode procesi protiv državnih službenika, sudija i advokata.

Država ima snagu samo onoliko koliko je pravna država. Previše je zloupotrebe položaja, što bespovratno siromaši Bosnu i Hercegovinu. Kakva smo mi to onda pravna država? Koje smo mi to dno dodirnuli? Kakav društveni moral proklamujemo i koliko držimo do svojih moralnih uzusa?

Na evropskom nivou imamo najveća socijalna davanja za invalide i porodice poginulih boraca. U Federaciji je to 24 posto od BDP-a. Ogroman broj istinskih boraca zakinut je za invalidnost, dok je, tvrdi se, previše onih koji nisu ni okrznuti, a uživaju privilegije i invalidnine.

Tenderi su model za afirmaciju političke korupcije. U tim okolnostima i ne može biti investicija, jer   je nemoguće osigurati strani kapital od ove opšte i nekontrolisane otimačine.

Gdje ima mogućnosti za racionalno državno ponašanje? Treba samo uporediti broj od 550 hiljada nezaposlenih sa sve većim javnim dugom i sve nižim kreditnim rejtingom i tu će se vidjeti efikasnost svake, pa i ove vlasti. To su ključni pokazatelji koliko ko misli na budućnost države, a koliko na zadovoljenje vlastite pohlepe.