Bajrambašić: Činjenice koje mene isključuju iz neistina Igora Pejića u vezi Pelješkog mosta!

Tekst pod naslovom „PELJEŠKI Apsurd u Ministarstvu prometa: Pejić se pravda suspenzijom i neznanjem, Hrvatska još čeka!“  sa izjavom Igora Pejića, sekretara Ministarstva prometa i komunikacija, izazvao je pažnju javnosti.

Kako je napisao Izet Bajrambašić, pomoćnik ministra tekst je naljutio „veći broj čitalac, mojih prijatelja i članova moje uže familije, koji su me zvali, jasno prepoznajući da Igor Pejić sa neistinama i klevetom aludira na mene lično“.
 
-  Nakon što sam pročitao tekst i navedene izjave u kontekstu događanja, vezano za ovaj veoma kompleksni spor, mnogo širi od samoga mosta, između Republike Hrvatske (RH) i Bosne i Hercegovine (BiH), zaključio sam da se neistine i klevete odnose na mene i da se ovim sadržajem javnog istupa Igora Pejića, problem umanjuje i javnost dovodi u zabludu – kaže Bajrambašić dodajući da o dogovoru za iznuđenu suspenziju troje državnih službenika na tehno-birokratskoj i nezakonitoj osnovi rukovodstva Ministarstva i Tužilaštva BiH iz prvog kvartala 2016. godine, javno ću iznijeti kad bude vrijeme za to.
 
Tekst reakcije objavljujemo u cjelosti.

Činjenice i aktivnosti koje mene isključuju iz neistina i kleveta Igora Pejića u vezi Pelješkog mosta:

- Pitanje inicijative i izgradnje mosta kopno-Pelješac (Pelješki most) je vanjsko-političko pitanje BiH i nije, ni prema Ustavu BiH, a ni prema Zakonu o ministarstvima i drugim upravnim tijelima, u nadležnosti Ministarstva, pa samim tim nisam ni mogao biti „čovjek koji je na tome radio“ i da za deset godina nisam izvršio posao.

- Nadležnosti za vanjsko-politička pitanja su utvrđena Ustavom BiH, pa je shodno tome, Vijeće ministara BiH (VM) donosilo sve odluke u vezi Pelješkog mosta i drugih pitanja iz ove oblasti. Ministarstvo je, kao i ostale institucije BiH, putem imenovanih predstavnika učestvovalo u raznim komisijama VM.

- VM je 2006. godine imenovalo predstavnike BiH u zajedničku komisiju sa RH za utvrđivanje tehničkih i okolinskih uslova izgradnje Pelješkog mosta, a Ministarstvo je bilo zaduženo za organizaciju i operativni rad Komisije. Izvještaj i zapisnik rada Komisije je bio završen i spreman 2007. godine da se uputi VM, ali je tadašnji Ministar, iz njemu poznatih razloga, odbio inicijativu članova Komisije da se dokumenti upute VM. Ministar nije imao pravo na to, ali je tada ipak sve zaustavljeno.

Iz Sektora kojim ja rukovodim član Komisije je bio jedan službenik, koji je u penziji već četiri godine i tu nije bilo moje nadležnosti.

- Imenovan sam i radio sam u mješovitoj komisiji VM za praćenje izrade Prethodne studije izvodljivosti u vezi mosta Pelješac (2012-2013), koji je operativno vodila Direkcija za evropske integracije BiH i Izvještaj o radu je dostavljenVM.

- Imenovan sam i radio sam u Komisiji VM za uplovljavanje brodova u dio Jadranskog mora BiH i Izvještaj o radu je dostavljenVM (2013-2014).

Posao vezan za most Pelješac koji sam želio, a nisam uradio  

Svi zvaničnici BiH, kad sam bio član delegacije, su isticaili da je primjena Konvencije UN o pravu mora osnovni i prvi problem koje se mora rješiti, a svakako prije saglasnosti nadležnih u BiH za izgradnju mosta Pelješac.

Slijedom toga, Ministar vanjskih BiH je 2013. godine dogovorio sa RH stranom imenovanje  zajedničke Komisije za primjenu Konvencije UN o pravu mora i razgraničenje u Jadranskom moru.

BiH je odmah imenovala svoje članove, među kojima sam bio i ja. U vrlo kratkom vremenu iza toga došlo je do zamjene članstva, iz razloga ministru poznatih, pa je Igor Pejić mene zamjenio u toj Komisije i imenovan je za predsjedavajućeg te Komisije, s BiH strane.

RH nikada nije imenovala svoje članove, a naši članovi su bili neaktivni i taj posao nije završen, niti je VM za četiri godine dobilo bilo kakvu informaciju u vezi s tim. 

Zašto je primjena Konvencije i razgraničenje stavljeno u prvi plan sa BiH strane i zbog čega je ovo najvažniji posao jedne Komisije VM?

Postoji više važnih činjenjica koje daju važnost pravilnoj primjeni Konvencije i razgraničenju, te radu navedene Komisije, a ovdje izdvajam sljedeće:

BiH je postala članicom Konvencije u januaru 1993. godine i kao suveren i samostalna država stekla je sva prava koja joj pripadaju i pravo pristupa otvorenom moru, te međunarodni suverenitet u tom pogledu. Sva garantovana prava je BiH imala i u SFRJ, a novim članstvom je to ostvarial kao suverena i samostalna država. RH je postala članicom Konvencije četrnaest mjeseci poslije BiH.

Pomorskim zakonikom Hrvatske  (https://www.zakon.hr/z/310/Pomorski-zakonik) je, pri određivanju unutarnjih voda (čl. 7.) i teritorijalnog mora  (čl. 18.) preuzet dio teksta iz Zakona o unutrašnjim vodama i pomorstvu SFRJ, kojim su oduzeta sva prethodno stečena prava BiH, jer je tim odredbama RH neosnovanao „prigrabila“ nasljedstvo SFRJ, suprotno odredbama Konvencije i suverenitetu BiH, u kritičnom dijelu Jadranskog mora. Na taj način BiH je potpuno isključena iz svih stečenih prava mora, a u ovom Zakoniku se, ni ne spominje obala kopna BiH, pomorska granica država, a ni dio Jadranskog mora koje pripada BiH. Sve je ovim Zakonikom pravno dovedeno i izgleda kao u vrijeme dok je SFRJ bila nosilac suverniteta i međunarodnih prava kao članica Konvencije.

Jasno, ovdje je doveden u pitanje suverenitet i teritorijalni integritet BiH.

Pomorsko razgraničenje dvije države u Jadranskom moru je početni korak u ovom kompleksnom problemu, posebno jer razgraničenje na moru nikada u istoriji nije učinjeno. Na svim važnim kongresima i sastancima u vezi granica (Sremski karlovci, Berlinski kongers, 2. zasjedanje AVNOJ-a) samo je utvrđena kopnena granica između RH i BiH, a nikada i pomorska granica.

Ako ikad navedena Komisija bude „natjerana“ da uradi svoj posao, važno je da imaju na umu, da postoji samo jedan sporazum o razgraničenju u Jadranskom moru, a to je Sporazum između Italije i SFRJ, zaključen 1965. godine - stoji u rekaciji Izeta Bajrambašića.