Sastanak Dodik – Čović: Lukava strategija urušavanja Vijeća ministara BiH

Piše Muharem Cero

Griješe oni koji jučerašnji banjalučki sastanak Čovića i Dodika vide tek kao doprinos zahuktaloj preuranjenoj predizbornoj kampanji. Priličnije je iščitavati ga groznicom bunila najavljenih haških UZP-ova (Udruženi zločinački poduhvat).

Ne slučajno sastanak se događa u vremenu otpočetog ponovnog suđenja u predmetu Stanišić - Stanimirović i novembarskog iščitavanja presude u predmetu Prlić i ostali.

Jasno je da prijeteće ustavno-pravne posljedice ovih haških predmeta učesnike jučerašnje banjalučke priče 'motiviraju' na međusobno i koordinirano djelovanje.

Pripremljeni mehanizam dvojca mogao bi se sastojati u apliciranju u rad Vijeća ministara BiH trapavog i vjerovatno ciljano neučinkovitog Mehanizma koordinacije BiH na EU putu.

Unatoč ustavnoj činjenici da ministri u Vijeću ministara BiH nisu  delegati ni entiteta a niti kantona, Čović i Dodik ih svode upravo na džojstike političkih volja entiteta RS i kantona sa tzv. hrvatkom večinom.

Ovim obrascom Čović i Dodik stvaraju model potpune opstrukcije i blokade državne vlade, projektivano za dati trenutak. Dakle, u Vijeće ministara se vješto i lukavo ugrađuje antiustavni mehanizam entitetskog i vitalno-nacionalnog djelovanja.

Ovo jeste lukavo i ciljano stvaranje potrebnog i poželjnog (za Čovića i Dodika) načina davanja odgovora na UZP-ovsko opravosnaženje. Ukoliko bi ovaj model našao sagovornika i u tzv. bošnjačkoj politici i participaciju u aktuelnoj vlasti on bi bio konačan okidač etno-teritorijalne podjele Bosne i Hercegovine. Željeti je i nadati se da u bošnjačkoj politici ne postoje takve snage ili barem nisu dominantne.

Neovisno od ovoga, i Međunarodna zajednica, a prije svega OHR i njegov visoki predstavnik Valentin Inzko, imaju obavezu upozoriti vidne i skrivene igrače u ovoj igri, da institucije Bosne i Hercegovine nisu prost zbir nacionalno i entitetskih delegiranih političkih subjekata, nego institucije sa izbornim mandatom i nadležnostima priličnim državnim institucijama svih drugih suverenih zemalja.

Kriva je politička logika, koja se želi ovim potvrditi, da nema Bosne i Hercegovine izvan entiteta. Ne samo međunarodni subjektivitet, nego i unutarnji državni suverenitet jeste u isključivoj nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine, a ne njenih nižih administrativnih aranžmana.

Anesk 10. Dejtonskog mirovnog sporazuma obavezuje Visokog predstavnika, kao konačnog tumača Ustava BiH, o ovome upozoriti bosanskohercegovačke poglavice.