Mesud Hero za NAP: Očuvanje historijskog nasljeđa BiH je na najnižem nivou u Evropi

Rat ga je zatekao na poslu u Muzeju "Bitke za ranjenike" u Jablanici. Odmah se dobrovoljno priključio Teritorijalnoj odbrani štaba u rodnom Prozoru. Prvo ratno iskustvo imao je u junu 1992. godine na Tinovom brdu kod Hadžića prilikom jednog pokušaja deblokade Sarajeva iz tog pravca.

Nakon prvog oružanog sukoba između Armije RBiH i HVO-a u Gornjem Vakufu, njegova jedinica je povučena sa sarajevskog ratišta. Do napada HV i HVO-a na Prozor 23. oktobra 1992. godine, bio je običan vojnik. Poslije okupacije Prozora od HVO-a postao je pomoćnik komandanta za moral i prvi čovjek ratnog Predsjedništva općine Prozor. U miru je izabran za poslanika u Federalnom parlamentu, ali nakon jednog mandata više nije želio imati doticaj sa politikom. 

PATRIA: Šta je ovo što imamo danas u odnosu na ono što su prave patriote nekada sanjale?

HERO: U brutalnoj agresiji sa zapada 967 prozorskih Bošnjaka je završilo u logorima HVO-a, a 181 Bošnjak je nestao! Od tog broja samo je jedan pronađen živ i to u Danskoj, za 55 njih ni danas se ništa ne zna, a ostali su pronađeni u pojedinačnim i masovnim grobnicama. U takvim uslovima, zahvaljujući organizovanom otporu i odbrani, prozorski Bošnjaci su sačuvali dio teritorije i naroda i stvorili "odskočnu dasku" za  povratak Bošnjaka u dijelove Općine iz kojih su protjerani 1992. i 1993. godine. Bio sam dio te organizacije, imao svoju odgovornost i na to sam jako ponosan. Inače, cijelo vrijeme rata ovo Predsjedništvo, koje je provodilo zakone Republike BiH, vršilo je vlast u istočnom dijelu Prozora. Na toj teritoriji organizirali smo vlast,ali i jaku vojnu i policijsku organizaciju koja je provodila tu vlast. Od septembra 1994. godine, Samostalni bataljon "Prozor" u svom stroju ima 970 boraca, organizovanih u 5 četa, od kojih se 24. januara 1995. godine postrojila 446. prozorska brigada IV korpusa ARBiH.

Nažalost, mir u Bosni i Hercegovini je nastupio uz brojne ustupke koje su srpskoj strani učinili bošnjački političari. Da li su morali? Ja mislim da nisu. Čini mi se da se vodila politika "daj šta daš"samo da se završi rat i da ne budemo kao Palestinci. Nije određen prag ispod kojeg se ne smije ići. Sve je u politici bošnjačkih političara bilo na pregovaračkom stolu. Nije bilo ništa sveto i nedodirljivo, a trebalo je biti. Nije ovo država po mjeri onih koji su za nju položili svoje živote! Nije ovo država za koju sam se i sam odano borio.

PATRIA: Nuđene su  vam i funkcije, ali ste ih odbijali.

HERO: Odbio sam da vršim dužnost direktora Uprave za izbjeglice HNK. Ubrzo sam vidio da su na direktorske i ministarske fotelje počeli jurišati podrumaši, kukavice i ljudi koji su rat proveli u dijaspori i u miru se vratili. To je naročito vidljivo kod prozorskih Bošnjaka.Da bi se dodvorili stranačkim šefovima falsifikovali su papire da su pripadnici Armije, a ja znam da su došli u vojsku pred sami kraj rata, mobilisani po sili zakona. 

PATRIA: Nažalost, već su stranke i državni aparat pokazali da ne cijene znanje niti ga promoviraju? Kakva su vaša iskustva? Šta da se uradi da znanje bude vrijednost bez koje nema budućnosti?

HERO: Neposredno poslije rata devastiran je sistem osnovnog, srednjeg i visokog obrazovanja. Naučna zvanja su toliko devalvirala da imate magistara i doktora nauka raznih usmjerenja, ali bez ikakvog znanja, vještina i kompetencija. I baš oni koji su te diplome i zvanja stekli na, najblaže rečeno, vrlo sumnjiv način, zaposjeli su mjesta u obrazovnom sistemu, i proizvode neznalice. Pali su kriteriji i standardi. Izuzetno nadareni ljudi nemaju nikakvu perspektivu u ovoj atmosferi, jer prednost pri zapošljavanju imaju partijama na vlasti odani glupani. Odgovorna politika bi trebala da razmišlja o  programskoj reformi osnovnog i srednjeg obrazovanja. Ja nisam čuo do sad da neko o tom i razmišlja ili priča, a kamoli da nešto radi. 

PATRIA: Prije pola godine ste sa novinarom Fuadom Kovačem objavili knjigu "Hrvatska Republika Herceg-Bosna - agresija i zločin". Kakve su reakcije? Ono što se zna je da ste od brojnih stručnih ljudi dobili pohvale.

HERO: Ovaj uistinu obiman naučni rad je plod višegodišnjeg prikupljanja dokumentacije, analiza stručne i naučne literature o ovoj temi, kao i onog što je u ratu nastalo u dnevnoj i periodičnoj štampi i kod nas i u okruženju. U tom radu prikupili smo oko 3000 dokumenata različite provenijencije. Od tog je svega njih 187 našlo mjesta u knjizi i objavljeno u obliku faksimila.To je prvi rad bosanske historiografije koji se bavi hrvatskim teritorijalnim pretenzijama na Bosnu i Hercegovinu kroz duži vremenski period, a one su kulminirale političkim projektom kojeg su nazvali "Hrvatska Zajednica/Republika Herceg-Bosna". Stručni i naučni krugovi u Bosni i Hercegovini su reagovali tako da su izrekli najljepše ocjene, a neki dodjelili čak i same superlative. Takođe, mediji dobro prate knjigu,njen sadržaj i naše promocije. Prave se emisije o drugostepenom postupku "hercegbosanskoj šestorki " u Haagu i upoređuju novi dokumenti objavljeni u ovoj knjizi. Naučne institucije i struka u Republici Hrvatskoj šute, ne reaguju. Kao da nemaju šta reći! I to puno govori. Mi smo ponosni na ovu knjigu, jer smo javnost upoznali da je u više presuda međunarodnog krivičnog suda u Haagu nedvosmisleno potvrđena umiješanost režima Franje Tuđmana u bosanski rat 1992-1995.,odnosno da se radi o stanju međunarodnog ratnog sukoba, a nikako o ratu između bosanskih Hrvata i Bošnjaka.

PATRIA: Izuzetno je važno da vi kao historičar radite na novijoj historiji Bosne i Hercegovine. Vaša knjiga o Herceg-Bosni je urađena naučno i stručno i to je ono najvažnije. Zašto se vaše kolege historičari ne bave temama iz prošlog rata kao i vi? Nemamo baš previše odgovora na prošli rat i agresiju na BiH.

HERO: Teme iz novije historije BiH su povezane i s aktuelnim dnevnopolitičkim problemima u našoj zemlji. Razumijem političare što iz nekih političkih razloga ne govore i ne pišu ono što misle. Ali, pravi intelektualci se ne mogu tako ponašati. Zadatak historijske nauke je da utvrdi istinu na "sudu historije", pa nek košta šta košta! Historičari, više od drugih dobro shvataju jednu staru latinsku poslovicu koja kaže da istina rađa neprijatelja, pa se često ne upuštaju u osjetljive teme. Zato tu prazninu koriste novinari, publicisti, politolozi i ljudi drugih stručnih usmjerenja da iznose svoja, vrlo često pogrešna stajališta o raznim događajima i pojavama iz bosanskohercegovačke bliže pa i dalje prošlosti. To ne doprinosi utvrđivanju i širenju istine. Osim toga u novije vrijeme se protura jedna vrlo opasna teza da u Bosni i Hercegovini o svemu postoje 3 istine. Istina je apsolutna kategorija i konačna je ona koja se utvrdi na sudu. Ali mi danas imamo jednu političku elitu koja sebe i svoj narod proglašava "nositeljima evropskih vrijednosti", a ne prihvata istinu utvrđenu na jednom međunarodnom sudu, što je apsurdno. 

PATRIA: Svojevremeno ste uradili veliki rad o Slovencima u Sarajevu i BiH od 1941. pa do novijeg vremena. Tema je vrlo zanimljiva i tiče se doseljavanja Slovenaca u BiH početkom Drugog svjetskog rata. Oni su ovdje dočekani apsolutno prijateljski. Mnogi su ostavili izuzetan pečat na gradove i državu BiH.

HERO: Taj rad nije veliki po obimu, ali je veliki po rezultatima istraživanja koje sam proveo. Zanimljivi su stereotipi koji u Bosni vladaju o Slovencima. Ovdje se misli da su Slovenci škrti, zatvoreni i nedruželjubivi, hladni i sebični, i po mentalitetu i običajima slični Nijemcima, odnosno ljudima sa sjevera Evrope. Sve to je netačno i ne znam na čemu se temelje ove zablude. Slovenci su se u većem broju u Bosnu počeli doseljavati kao stručna radna snaga za vrijeme austrougarske uprave. Oni su najotvorenija nacionalna manjina u BiH, brakovima su se miješali sa svima, tako da danas gotovo da i nema pravih Slovenaca. Npr. jedan od funkcionera Društva Slovenaca u Sarajevu zove se Asim Kulenović.  A jeste porijeklom Slovenac. U ovom radu objavio sam neke dokumente, pa čak i fotografije deportacije Slovenaca za vrijeme Drugog svjetskog rata u Bosnu. Tada su u Visokom grupe protjeranih Slovenaca ličile na današnje izbjeglice, ili su bili čak i u gorem općem stanju. U vremenu koje je iza nas Slovenci su dali veliki doprinos privrednom razvoju naše zemlje, potpuno nesrazmjeran brojnosti i veličini ove nacionalne manjine.To je narod velikih krajnosti. Našao sam u proteklom ratu Jana Doršnera i Igora Vrgu, Slovence koji su bili spremni da daju život za odbranu Sarajeva. S druge strane imamo i Slovenca Franca Kosa, ratnog zločinca iz srebreničkog genocida. Riječ je o monografiji u kojoj nekoliko autora obrađuje Slovence u BiH u raznim oblastima života i raznim periodima naše prošlosti, koju je tada finansiralo Ministarstvo kulture i sporta Slovenije. 

PATRIA: U Historijskom muzeju BiH ste napravili dvije stalne postavke "BiH kroz stoljeća" i "Opkoljeno Sarajevo". Tih izložbi više nema, pa se čovjek pita šta je tu stalno?

HERO: Historijski muzej BiH je, po odluci osnivača, a to je država Bosna i Hercegovina, javna ustanova koja proučava, prikuplja i prezentira arhivsku građu, muzejske artefakte i plodove raznih oblika umjetničkog izraza, koji su važni i svjedoče državu Bosnu i Hercegovinu kao historijsku činjenicu. Nažalost, ovaj Muzej to više ne radi. Nije mi poznato da je neko donio odluku o promjeni djelatnosti, ali je činjenica da Muzej više ne radi ono zbog čega je osnovan. Trenutno je to neka galerija savremene umjetnosti u kojoj svoja djela izlažu umjetnici sumnjivog kvaliteta. Stalnu postavku "Bosna kroz stoljeća" uradio sam s kolegicom Amrom Čusto i kroz ovu izložbu posjetioci su se mogli upoznati s najvažnijim događajima iz historije Bosne i Hercegovine. Na žalost nekom je palo na pamet da skine tu izložbu radi postavljanja jedne izložbe fotografija, koja nema nikakve veze s našom historijom. Nakon toga "Bosna kroz stoljeća" nikada nije vraćena. Posjetioci danas u Historijskom muzeju BiH ne mogu vidjeti gotovo ništa iz naše historije, ali za to mogu vidjeti neke bikove na slikama, izložbe pod naslovom "Bolnica za ljubavnike" itd., itd.

Što se tiče stalne postavke "Opkoljeno Sarajevo", koju smo otvorili 2003. godine, i koju je platila Gradska uprava Sarajeva, ona je jako reducirana i zbijena u vrlo mali prostor. Napominjem da se u Muzeju govori kako je izložba "redizajnirana", međutim, muzeologija ne poznaje ovaj termin. To "redizajniranje" je urađeno vrlo nestručno, jer su tu aktivnost obavili muzejski pripravnici i početnici. Posljedica je da su sklonjeni najvrijedniji eksponati, a u ovakvom konceptu za većinu njih nema ni mjesta! Ove izložbe ima, ali u nekom osakaćenom i oskrnavljenom obliku. 

PATRIA: Autor ste brojnih muzejskih izložbi poput "Izložbe fotografija o genocidu u Srebrenici", izložba o "1. korupsu Armije RBiH", pa "Vrijeme zla u karikaturi Hasana Fazlića". Koliko su te izložbe posjećene? Koliko je snažna svijest o očuvanju historijskog nasljeđa?

HERO: Izložbe o kojima govorite su privremenog karaktera i sad više nisu dostupne javnosti. Mogu samo reći da nije lahko raditi izložbe na određenu historijsku temu, kako to traže muzeološki standardi i pravila. Da bi neka izložba bila dobro napravljena potrebno je izvršiti temeljito istraživanje i prikupljanje materijala koji će biti izložen. Svaka je priča za sebe, ali bih izdvojio izložbu "Vrijeme zla u Karikaturi Hasana Fazlića". Radi se o izložbi političkih karikatura koje nemaju za cilj da gledaoca nasmiju. Ne! To su političke karikature o osobama i događajima koje te iste osobe i događaje oštro kritikuju, šikaniraju pa i napadaju. To su slike u punom koloru tako da imaju i svoju umjetničku vrijednost. Ali, kroz ova djela Hasan Fazlić, jedan od najpoznatijih svjetskih karikaturista u drugoj polovini dvadesetog stoljeća, govori svojim slikama o tome šta misli o neofašizmu, nacionalizmu i šovinizmu, zbog kojih je proliveno toliko suza i krvi! To je svojevrsna i potpuno originalna hronika vremena.

A što se tiče svijesti o potrebi čuvanja historijskog pa i prirodnog nasljeđa Bosne i Hercegovine, neću ništa novo reći ako kažem da je ona vjerovatno na najnižem nivou u Evropi! Razni zavodi za zaštitu spomenika i Komisija za nacionalne spomenike na nivou države, nemaju ovlaštenja da se bave efektivnom zaštitom. Nema dovoljno sredstava za provođenje mjera tehničke i hemijske zaštite, nema ni političke volje da se promijeni situacija, niti ima ikakvih instrumenata da zaštite brojne arheološke lokalitete. Ne postoji nikakva evidencija ili katalog o našem otuđenom kulturnom blagu u inozemstvu. U Bosni i Hercegovini se ne poštuju i ne provode evropski standardi koji regulišu čuvanje i zaštitu materijalne i nematerijalne kulturne baštine naših predaka. To se više radi u okviru etničkih i vjerskih zajednica, kao da nikad ništa nismo imali zajedničko, nego smo ovdje živjeli podijeljeni zidovima. Takvim odnosom nećemo moći zaštititi bogatu kulturnu ostavštinu, koja bi mogla biti značajan generator razvoja turizma, kao jedne od najperspektivnijih privrednih grana u Bosni i Hercegovini.