Piše: Sead Omeragić
Pod bombastičnim naslovom: „Mogu me smijeniti jedino fizičkom likvidacijom, a imao sam i takvih prijetnji“, direktor Federalne uprave policije Dragan Lukač govori o sebi kao o Eliot Nesu. Imati takvog pravednika na čelu policije, a ovakvo stanje sa kriminalom i korupcijom je paradoksalno. Taj „neovisni“ policajac je došao na čelo FUP-a preko SDA, a da se nisu čuli ni najmanji protesti iz HDZ-a. To je ustvari ta dvolična veza SDA i HDZ-a. Kombinacije: „ja tebi ti meni“ su razrađene do savršenstva. Toliko da bi bilo prirodno da i HDZ predloži nekog Bošnjaka na čelo kakvog ministarstva.
Na sastanku HDZ-a i SBB-a 14. juna u Mostaru, navodno je Čović zatražio smjenu Lukača. U intervjuu koji je Lukač dao za jedan medij govori o tom navodnom zahtjevu za njegovom smjenom. Te tvrdnje Lukača djeluju fingirano. A zašto bi Čoviću sad trebala smjena Lukača? Zbog istrage u slučaju Darija Krezića.
Krezić je savjetnik hrvatskog člana Predsjedništva Dragana Čovića. Prije više od godinu učestvovao je u otmici i maltretiranju izvjesnog Marija Markote 2015. godine kako bi ga prisilio na šutnju o davanju mita za zaposlenje u Graničnu policiju BiH. Tu ima i porodičnih veza. Čovićev savjetnik Dario Krezić brat je Marija Krezića, Čovićevog zeta, muža njegove mlađe kćerke Sanje. Dario Krezić je sigurnosni savjetnik Čovića. On je morao biti svjestan da je na rubu prekršaja zakona. Bio je dužan prijaviti slučaj zlostavljanja Marija Markote. Neprijavljivanje kaznenog djela je samo po sebi krivično djelo.
Obiteljske veze najvjerojatnije su razlog za šutnju na državnoj razini. Uostalom, to objašnjava sudjelovanje službenog vozila člana Predsjedništva BiH u "misiji". Automobil također čini se da je nerazdvojni dio obiteljskih veza. Šta imamo u ovom slučaju osim nedodirljivosti pred zakonom, po ko zna koji put potvrđene u ovoj državi. Šta je istražila Uprava na čijem čelu je Lukač u ovom slučaju, a šta uradilo suprotno naše tužilaštvo? Sve djeluje konstruisano pa Lukač može davati i hrabre izjave.
Naime, u aprilu ove godine je kažnjen Oliver Marijanović a oslobođen brat Čovićevog zeta Dario Krezić. Dakle, „nedodorljivost“ lidera i njihovih porodica je svugdje i na svakom mjestu. Nema prava i pravde za nedodirljive. Otkud da godinu dana nakon događaja otmice i dva mjeseca nakon oslobađajuće presude Kreziću, Lukač bude kriv Čoviću za istragu koja je oslobodila njegovog savjetnika i praktično člana porodice. Priča o tome stavljena u naslov je paralelna sa nekažnjenim kršenjem zakona.
Naime u naslovu svog intervjua Lukač kaže: „Mogu me smijeniti jedino fizičkom likvidacijom, a imao sam i takvih prijetnji“. Je li Lukač prijavio te prijetnje? Ili nije, kao i Krezić. Dužan je bio po Zakonu da ih prijavi. Ako ne zna ko mu je prijetio kakav je on veliki direktor policije i Eliot Nes? Kad on nije zaštićen u kakvoj su poziciji obični građani? Drugo, čovjek koji je već više od tri godine trebao biti u penziji, kaže da ga mogu smijeniti „samo fizičkom likvidacijom“.
Pa kako je krenulo sa odrađivanjem drugog iznosa produžetaka radnog staža, možda kao varijantu Lukač doživi i duboku starost i prirodnu smrt na istoj funkciji. U ovoj tragikomediji vlasti SDA, BiH brani čovjek koji ima državljanstvo Hrvatske i stan u Osijeku. I koji je na privremenom radu u BiH da ne bi bio penzioner u Hrvatskoj. Nećemo o aferama i nekim unesrećenim roditeljima koji nikad nisu pronašli kosti svog, od četnika likvidiranog sina. Ali, trebalo bi istražiti strategiju vlasti SDA. To je jedna nevjerovatna storija o kadrovima koji nas uspješno vuku iz krize u krizu. Šta je strategija SDA?
Stvarni lider MUP-a je direktor Federalne uprave policije, dakle Lukač. On radi sve i odlučuje o svemu. Bajagi u ime depolitizacije policije, ministar je tu ikebana. Tako je Aljoša Čampara, ministar MUP-a, zbog nedostatka staža u policiji, izabrao ministarsku poziciju. Biti na čelu policije i čitati izvještaje o ljudima i događajima, vrhunski početak karijere jednog mladog i ambicioznog političara. Ali, biti odavno penzioner i na čelu federalnog MUP-a, i tvrditi da te samo smrt može smijeniti sa funkcije, je nedostižna ambicioznost. Čak i za mladog ministra Čamparu. Takve ambicije, recimo, nemaju mladi i obrazovani ljudi koji masovno napuštaju svoju BiH. Lukač će istim putem, kao i mladi Bosanci. Ali on će ovu zemlju napustiti kao penzioner, u dubokoj starosti, jer je njegov dom i budućnost koja preostane nakon dobro plaćene funkcije, daleko od ove države. Reklo bi se: SDA sve čini da zadrži ambiciozne penzionere u ovoj državi.