Kako se zbog nezakonitog rada državnih službenika bacaju stotine hiljada KM

Piše: Sead Omeragić

Kad se govori o ekonomskoj nesposobnosti kadrova u državi, onda se na tapet stavljaju penali na neiskorištene kredite. Oni iznose prosječno godišnje oko 1,5 do 2,2 miliona KM. No, jedan od najgorih oblika državne korupcije tiče se penala na nezakonit ili namjerno loš rad svakojakih odbora i komisija. Jedan od takvih odbora za žalbe policijskih službenika koštao je ovu državu, bolje reći njene građane nekoliko stotina hiljada KM. U dva sudska slučaja, čije su presude postale izvršne, država je morala platiti oko 200 hiljada KM. Radilo se o policijskim službenicima.

U sporu između Rašida Palića i SIPA-e dokazano je da Odbor za žalbe policijskih službenika nije poštovao Zakon i da je donio rješenje nakon što je proteklo devet mjeseci i nastupile zastare u postupku. Nakon Rašida Palića policajac Jasmin Kurtić iz Tuzle je bio druga žrtva nesavjesnog i nezakonitog rada Odbora. On je dugo pokušavao doći do pravde, pa je na kraju dobio i presudu na Ustavnom sudu BiH. Broj te presude je AP 2443/08 i ona govori o zastari u postupku. Sanel Nezirić, advokat Rašida Palića, je jednom prilikom rekao da je svjesna pogreška Odbora za žalbe policijskih službenika kostala državu oko 100.000 KM. Ovoga 22. juna Odbor za žalbe policijskih službenika će se sastati da raspravlja o navodnoj krivici glavnog policijskog inspektora Granične policije Svevlada Hoffmanna.

Prijava protiv njega je podnesena prije ravno godinu dana. Prvostepeni postupak je nezakonito vođen bez njegovog prisustva. Već sada je jasno da je Odbor za žalbe postupio nezakonito, jer je prekršio sve rokove. Naime, odluka o navodnoj krivici Hofmana trebala je biti donesena još u martu ove godine. Tri mjeseca nezakonitog prekoračenja za Odbor ne znače ništa u odnosu na ono što se događa sa ljudima izloženim strašnom mobingu. I ne treba nikome previše logike da se u ovom zakašnjenju od tri mjeseca uoči neljudski odnos prema onima koji su se žalili. Vidljiva je tu bahatost i jedna vrsta brutalnog mobinga. Posebna je priča egzistencijalni status tih žrtava samovolje državnih službenika kojima je dato da disciplinski odlučuju o ljudskim sudbinama. Naime, Odbor je morao donijeti zaključak o obustavi postupka radi isteka vremena koje je propisano za donošenje odluka.

Zakon o policijskim službenicima BiH propisao je vođenje internog i disciplinskog postupka u roku od devet mjeseci. Zanemarivanje ove zakonske činjenice o konstatiranju očigledne zastare u konačnici predstavljalo bi krivično djelo za koje po Zakonu odgovornost snosi predsjednik Odbora. I on i svi članovi Odbora bi morali znati da disciplinski postupak vode po Pravilniku o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika BiH i prema Zakonu o policijskim službenicima BiH. Bilo kakvo kršenje zakona traži i kaznenu odgovornost. Uostalom, te vrste samovolje se plaćaju iz budžeta ili tačnije iz džepova ovih svakako osiromašenih građana. Interesantno je da Hoffmanna disciplinski gone na osnovu prijava šefa Ureda za unutrašnju kontrolu Vladimira Popovića i njegove bliske saradnice i predsjednice Disciplinske komisije Viktorije Damjanović. Sve djeluje kao osveta jer je protiv ovo dvoje službenika inspektor Hoffmann Tužilaštvu BiH prethodno podnio više krivičnih prijava radi zloupotrebe službenog položaja.

Neki članovi Odbora već u kuloarima najavljuju nezakonitu odluku i u ovom postupku protiv Hoffmanna. Drugi su, opet, upozoravali predsjednika Odbora Samira Rizvu da ne bude zloupotrijebljen u nekim igrama korupcije.

Sve u svemu, treba vidjeti da li neki ljudi ne prezaju svjesno ući u korupciju i bezakonje i pored upozorenja u javnosti. U onih 200 hiljada KM koje su na bigajri-hak uzete iz džepa građana, bili su uključeni troškovi postupka, advokatski troškovi, isplaćene plaće sa doprinosima. Svojim dosadašnjim potezima Odbor je prekršio pravo na pravičan i fer postupak. O kršenju ljudskih prava Palića i Kurtića, zagarantovanih Ustavom BiH, ne treba ni govoriti. Može li se država zaštititi od samovolje i bahatosti vlastitih i po svemu privilegiranih službenika? I je li vrijeme za odgovornost i po tom pitanju?