Haris Zahiragić: Jedan od mnogih koji su iskoristili izopačeni sistem vrijednosti

Novinska agencija Patria prije nekoliko dana objavila je da je bivši predsjednik Studentskog parlamenta Univerziteta u Sarajevu Haris Zahiragić dobio posao u Zavodu zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo.

Iz ZZO KS nisu htjeli potvrditi da je ta informacija tačna, ali je to učinio sam Zahiragić nakon što je ova vijest izazvala brojne polemike u javnosti.

Zahiragić svoju reakciju na objavljeni tekst nije uputio agenciji Patria već je ono što je imao reći objavio na svom privatnom Facebook profilu. Iz ZZO KS za neke druge medije su pak potvrdili da je Zahiragić njihov uposlenik. Zahiragić je sa evidencije zavoda za zapošljavanje odjavljen 1. juna 2017. godine. Zahiragić je u reakciji za pojedine medije kazao kako je samo “njegova privatna stvar da li radi ili ne radi.”

No, krenimo redom. Zahiragić je obavljao javnu funkciju odnosno bio je predsjednik SPUS-a i javnost, ali prije svega studenti koje (ni)je s te funkcije zastupao, imaju pravo znati gdje je i kako zaposlen. Pogotovo kada se radi o poslu u nekoj javnoj firmi koja je na teretu budžeta u koji novac uplaćuju svi građani. A drugo, možda bi svojim   kolegama, evo samo onima s Pravnog fakulteta kojih je na stotine nezaposlenih, mogao dati savjet kako da što prije dođu do posla.

Da bi uvjerio javnost kako je svojim angažmanom tokom studentskih dana zaslužio posao u ZZO KS, Zahiragić je objavio i svoj CV. Navodi kako je učestvovao u velikom broju političkih kampanja, između ostalog i u kampanji vladajuće turske AK partije, zatim da je pohađao nekoliko  političkih akademija... U raspravi koja se odigrala na njegovom profilu pravdao se da nije bio član političke partije već je tek na završnoj godini fakulteta ušao pod okrilje SDA.

U njegovom CV-u nalazi se upravo ono zbog čega je javnost i bila nezadovoljna njegovim radom na mjestu predsjednika SPUS-a. Umjesto borbe za prava studenata on je pohađao stranačke političke akademije, dok za vrijeme svog mandata na mjestu predsjednika SPUS-a nijednom nije izašao s prijedlogom koji bi bio suprotan interesima vladajuće SDA.

Zahiragić je šutio čak i onda kada je predloženim restruktuiranjem zdravstvenog sistema u Kantonu Sarajevo predviđeno i gašenje Zavoda za zaštitu zdravlja studenata Univerziteta u Sarajevu, a upravo tada je morao biti najglasniji, jer se radilo o populaciji koja ga je, valjda, izabrala da štiti njene interese.

U tome ljudi vide problem Zahiragićevog zaposlenja, a ne u samom zaposlenju, kako on želi da to predstavi. Zahiragić, kao i svaki drugi   mladi čovjek kada završi fakultet, treba dobiti posao, ali problem je što desetine hiljada drugih nemaju tu priliku jer nisu bliski političkim strankama poput Zahiragića.

Nažalost brojni su zahiragići koji do posla i to u javnim kompanijama i institucijama mogu doći isključivo zahvaljujući članstvu u strankama. Brojni su primjeri gdje najbolji studenti godinama čekaju na birou i ne mogu doći ni do kakvog zaposlenja dok podobni dolaze preko noći. Čak je Zahiragić “otvoreno priznao” da je bio na birou 18 mjeseci. Valjda je i to bila neka referenca prilikom zapošljavanja. Ali  šta  ćemo sa onima koji su i po 10 godina na birou, ko će njima pružiti priliku za prvo zaposlenje.

Cijeli ovaj slučaj baca mrlju na studentsku organizaciju čiji čelnici očito postaju produžena ruka SDA što se pokazalo i na slučaju Zakona o  visokom obrazovanju KS gdje su se više držali politike, a skoro nikako  akademske zajednice.

Vladajuće političke partije potpuno su podredile sebi i svojim  interesima funkcionisanje svih interesnih grupa, a složit ćemo se da  je 30.000 studenata na UNSA impozantna brojka. Najgore od svega je što su se ljudi, izgleda, već navikli na takav   sistem i polako gube volju da se uopšte bore protiv nepravdi. Pa tako  i u ovom slučaju vrijedi ona: “Svakog čuda tri dana dosta.”