Članica Predsjedništva Socijaldemokratske partije BiH Besima Borić uputila je pismo ministrici obrazovanja Srednjobosanskog kantona Katici Čerkez zbog svih dešavanja vezanih za djecu iz Jajca koja su se izborila da ih politika ne podijeli u školskim klupama po nacionalnoj osnovi.
Podsjećamo, stotine učenika srednje škole u Jajcu kao i njihove kolege iz drugih gradova protestovali su prije pet dana ispred zgrade Vlade SBK, zbog nastojanja lokalne politike da u Jajcu osnuje "dvije škole pod jednim krovom". Takvih je već 54.
- Tražili ste da ne budu dvije škole, i škole neće biti. Da li ste zadovoljni? – pitala je kantonalna ministrica obrazovanja Katica Čerkez učenike.
- Da li je to vaš stav, ili je to zbog pritiska međunarodne zajednice i učenika? – pitali su učenici.
- Ovo je najveći pritisak međunarodne zajednice! – izjavila je ministrica Čerkez.
- Znači, mi nismo bitni?
- Vi ste samo njihov mehanizam – zaključila je ministrica.
Lokalna vlast u Srednjobosanskom kantonu pokušala je Srednju strukovnu školu u Jajcu podijeliti na dvije škole, u jednoj bi se nastava odvijala po hrvatskom u drugoj po bosanskom planu i programu. Učenici su se oštro suprotstavili novim podjelama u njihovom gradu. Upozorili su da u FBiH trenutno postoje 54 škole poznate kao "dvije škole pod jednim krovom", u kojima su učenici podijeljeni po nacionalnoj osnovi, te da oni ne žele postati 55. takva škola.
Besima Borić je u pismu upućenom ministrici Čerkez kazala kako podržava to što djeca ne žele da budu podijeljena po nacionalnoj osnovi.
- Draga Katice, znamo se dugo, zajedno smo pohađale bezbroj seminara i radionica na temu ženskih prava i unapređenja ravnopravnosti spolova, načina kako obezbijediti da žena bude više na mjestima odlučivanja i tako to. Neki to zovu ženske priče, a ja mislim da su jako važne razvojne priče.
Ako sam išta naučila, naučila sam da se u društvu nejednakosti ne može očekivati ravnopravnost, pa ni ravnopravnost spolova. Mislila sam da smo to sve mi shvatile i da naš interes za ove teme nije turistički i ne znam kakav, nego suštinski, kako bismo stvari mijenjale. Gledajući tvoje poteze danas, kada kao ministrica u Vladi imaš određenu moć, shvatam da smo džaba krečile.
Naravno, dolazimo iz različitih stranaka. Događalo se da se ponekad naši ženski interesi ne poklope sa interesima stranke, pa smo imale muke da to objasnimo našim saveznicama iz ženskih organizacija. Naravno i sebi samima, također.
Bile smo dovoljno solidarne, pa i pristojne da jedna drugoj ne spočitavamo različite stavove o pojedinim pitanjima, a zvale smo to ženskom solidarnošću. A zapravo je to lažna solidarnost!
Kad ste ti i tvoje drugarice odbile da glasate za Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji i za Zakon o transplantaciji organa u prošlom sazivu Parlamenta FBIH, gdje smo sjedile zajedno kao zastupnice, bila sam jako ljuta. Iza tog zasjedanja smo nas nekoliko odbile da idemo zajedno sa vama na ranije isplaniranu edukaciju parlamentarki. Organizatori to nisu razumjeli jer njima je najvažnije da im ne propadne projekt.
Slična stvar mi se dogodila na jednoj konferenciji o uvođenju ravnopravnosti spolova i rodne ravnopravnosti u školske kurikulume, a na kojoj si ti bila uvodničarka. Desilo se to nekako ublizu nakon tvoje odluke da kao ministrica obrazovanja u SBK uvedeš dva prosvjetno-pedagoška zavoda. Rekla sam organizatorici da želim to komentirati i napasti, a ona me zamolila da to ne činim, zaboga da konferencija ne dobije drugi tok. I tako ja nisam ništa rekla. Ne krivim tebe.
Krivim sebe. A sad kad si ovoj sjajnoj jajačkoj djeci rekla da su nečiji instrument, da su zloupotrebljeni, odlučila sam da ti se obratim. Dao Bog da međunarodna zajednica ima ovakve mehanizme, pa da svi mladi, pa da svi ljudi u ovoj BiH ustanu protiv nacionalnih podjela, segregacije i diskriminacije. Rekla si da lijeve snage zloupotrebljavaju djecu i da one stoje iza njihove pobune. Dao bog da je tako, ali nije draga Katice. Mi IH PODRŽAVAMO, NARAVNO, ali niti smo ih upotrijebili niti zloupotrijebili. Saznali smo za ovo kad su se djeca pobunila. Zašto ih omalovažavaš i ponižavaš?
Da li mi koji smo u politici dugo mislimo da niko drugi ne može smisliti ništa pametno i bolje nego mi političari. Da li ne vidiš da su se ova djeca spontano pobunila i sami, vjerovatno, iznenađeni koliki su interes izazvali? A potpuno si upravu kad kažeš da je ovu nakaradu koju zovemo “dvije škole pod jednim krovom” smislila međunarodna zajednica! A politika tvoje stranke i nekih njima sličnih jedva dočekala! Izgleda da je međunarodna zajednica shvatila kakvu je glupost uradila, pa krenula podržavati ovu djecu. Ali vi nikako da shvatite. Agresivnije nego ikad ranije vučete poteze koji treba da nas potpuno podijele i konačno dokrajče.
A šta ćemo, Katice, sa ravnopravnošću spolova? Kako da je integriramo u politike podjela i nejednakosti? Šta ćemo, Katice, sa našom djecom koja nam odoše van svoje domovine da služe drugima? Šta ćemo sa našim komšilukom, sa našim prijateljima? Šta da odgovorim poznanicima koji me pitaju da li smo se mi zalagali da ovakvih žena bude više na mjestima odlučivanja? Da odemo svi malo u disko, prođuskamo, preznojimo se, ohladimo glave i kažemo da je dosta?
Uvijek sam nekako naivno mislila da kad nas žena bude više na mjestima odlučivanja, da ćemo svijet okrenuti, vratiti dostojanstvo ljudima, usaditi ljubav prema domovini BiH, urediti sistem da svi ljudi uživaju u plodovima svoga rada, raditi na istinskoj ravnopravnosti i tako dalje. Ovako, izgleda da smo šetale od seminara do konferencije, od planine do mora i završile u praznom disku. Možda se i tako stiže u Europu, ne znam - poručila je Besima Borić Katici Čerkez.