Kolinda Grabar opet gostuje na domaćem terenu: 'Da vidiš s.... u Ruandi'

Piše: Sead Omeragić

U Tanovićevom filmu „Ničija zemlja“, usred rata, u rovu čita borac novine i kaže: „Auuu.. Da vidiš sranja u Ruandi“. Tako i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović: "Inzistiram i uvijek ću inzistirati na jednakopravnosti Hrvata u Bosni i Hercegovini. Zato treba najozbiljnije pristupiti rješavanju političkih pitanja kao što je hitna promjena izbornog zakona". Poručila je to i dodala da je BiH nužno što prije "povući" prema euroatlantskim integracijama.

Ne prođe ni dva dana da hrvatska predsjednica ne repetira zahtjeve lidera HDZ-a Dragana Čovića. Istina, nije direktno pozvala na preseljenje Hrvata, kao i Čović, ali je ponovila njegove zahtjeve za promjene Izbornog zakona BiH. Treba samo analizirati zašto promjena Izbornog zakona ide uporedo za Čovićevim zahtjevima za preseljenje stanovništva? Teritorijalno okupljanje i blindiranje Hrvata u BiH trebalo bi dobiti potvrdu u izmjenama Izbornog zakona BiH, koji će biti suprotan svim evropskim vrijednostima.

To stalno miješanje u unutarnje stvari u BiH ovu državu čini nesigurnom i ranjivom. To je nažalost djelovanje po istom principu nekada krvavih velikodržavnih projekata. Danas se ti projekti dovršavaju jednostavnim političkim podvalama. Ali, posljedice su mnogo šire. „Sranja u Ruandi“ su višestruka i to pokazuju brojke po kojima se čak i  masovnije iseljavaju susjedi i komšije iz Hrvatske i  Srbije, nego li građani BiH.

Prije četiri mjeseca, Zoran Šprajc, voditelj dnevnika RTL-a, pročitao je podatak da je 82 hiljade Hrvata iselilo iz Hrvatske u 2016. godini. Mediji u Srbiji govore o godišnjem iseljavanju oko 60 hiljada uglavnom mladih ljudi.

Slike autobusa koji odvoze hrvatsku mladost iz Slavonije, slične su autobusima koji iz Novog Sada odvoze srpsku mladost daleko od domovine.     

Jednu od najmučnijih izjava nedavno je dao popularni hrvatski pjevač Zlatan Stipišić Gibboni: "Moju muziku uglavnom slušaju studenti koji čitaju, i mlade mame i tate. A, dogodilo nam se to da su ti studenti i te tate i mame, njih 150.000, otišli za Dublin. U nekim gradićima od 50-60 tisuća ljudi, nekada je živjelo oko 1500 'mojih' ljudi, koji su dolazili na moje koncerte. Međutim, 'mojih' ljudi tamo više nema.”

Ko je kriv za ovaj masovni bijeg iz Hrvatske?  Je li to osnovno pitanje ili se hrvatska predsjednica treba baviti pravima Hrvata u Bosni i Hercegovini, da se ne postavljaju pitanja iseljavanja iz vlastitog dvorišta.   

Na zapadu ništa novo. Zašto se hrvatska predsjednica bavi pitanjem Hrvata u BiH? Pa radila je to i sa Islamskom zajednicom u BiH, koja je morala reagirati na njene provokativne istupe. Nije nikakvo čudo da neko ko se miješa u religijsku suštinu islama i islamske zajednice u drugoj državi, reagira i na najosnovnije ustavne kategorije u drugoj državi.

Hrvati BiH su jedini narod u svijetu koji je konstitutivan u dvije države, i u Hrvatskoj i u BiH. Samo su Hrvati iz BiH bili članovi parlamenata u dvije države, a ambasadorica iz BiH postala Hrvatska članica Evropskog parlamenta. 

Hrvatska u svom Ustavu ima ugrađene stavove da mora pomagati Hrvate u BiH. Bilo je to najgore miješanje u odnose u drugoj državi i rušenje suvereniteta Bosne i Hercegovine. Sa takvim Ustavom Hrvatska je primljena u Evropsku uniju. Čudno je da nema reakcija na Čovićev poziv za preseljenje stanovništva. Čovjek koji je do jučer tvrdio da nas vodi u Evropu, danas pravi nacionalnu segregaciju, kojoj se ne znaju ni motivi ni krajnji ciljevi.  

Ima li Evropska komisija bilo kakav stav oko Čovićevog poziva na preseljenje stanovništva? Da li Evropa u sebe uključuje teritoriju ili suštinu? Da li je moguće toliko zaboraviti na ljudska prava da se anektiraju prostori nedavnog etničkog čišćenja?