Predsjedništvo BiH: Izgradnja berlinskih zidova na evropskom putu

Da se primijetiti da sva tri člana Predsjedništva BiH pokrivaju tri globalne svjetske političke opcije. Izetbegoviću su otvorena vrata prema islamskim zemljama. Ivanić pokriva, moglo bi se reći pravoslavni svijet, od tradicionalnog prijateljstva sa Srbijom, preko Rusije pa do nedavne posjete Makedoniji, sedam dana uoči nasilja u Sobranju. Čović posjećuje papu u Vatikanu i neke evropske zemlje.     

Reklo bi se da je Bosna i Hercegovina, preko svog tročlanog Predsjedništva, u prilici da sarađuje sa svim stranama svijeta. Cinici bi dodali: Samo da još razviju saradnju unutar svoje institucije. Radi se o najvišoj državničkoj funkciji u Bosni i Hercegovini. Ali, oni su državnici samo onoliko koliko djeluju jedinstveno, po dogovorenim stavovima. Da li je to tako?

Članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine su vrhovna komanda Oružanih snaga BiH. U praksi, oni su podijeljeni i samo što se ne predstavljaju kao komandanti svojih vojnih komponenti. Oni su jedinstvenu vojnu strukturu, nažalost, shvatili kao svoje djelimično vlasništvo. To je ozbiljna opasnost po ovu zemlju.

Drugo pitanje je da li se konsultiraju kada odlaze u posjete drugim državama? Ono što tamo propovijedaju da li je dogovoreno kao jedinstven stav? Odlazak Dragana Čovića u Brisel kao predsjedavajućeg Predsjedništva BiH i njegovi tamošnji susreti i izjave otkrivaju da on promovira neke svoje poluprivatne stavove sa kojima se zasigurno ne slažu ni Bakir Izetbegović ni Mladen Ivanić.  

Dragan Čović susreo se u Briselu s ministrom vanjskih poslova Kraljevine Belgije Didijerom Reyndersom. Tokom tog susreta Čović je rekao da Bosna i Hercegovina može mnogo naučiti i preuzeti brojna iskustva iz uspješnog procesa federalizacije Belgije. Rekao je Čović i da su slični procesi poželjni i potrebni Bosni i Hercegovini, kako bi se do kraja demokratizirala i dosljedno organizovala, konsocijacijsko-federalistički.

Taj isti Čović na njemačku inicijativu za građansku BiH javno odgovara: “To je stvar unutarnjeg dogovora u zemlji”. A onda prvu priliku istoristi da u Briselu, kao prvi u kolektivnom tijelu, propovijeda i traži podršku za nove podjele unutar ove države.

Tu je i precizno samouvjeren: “Siguran sam da ćemo kad završimo izborni ciklus 2018. godine, odmah i prije uspostave vlasti, krenuti s popravkama (federalnog unutrašnjeg uređenja) uz pomoć prijatelja izvana”. Dakle, utjecaj izvana, samo ne njemačka građanska inicijativa.  

Po običaju njegovo se djelovanje ispostavlja politički kontradiktorno do dvoličnosti.  

Javnost u Sarajevu ironizira zašto Čović nije upitao belgijskog ministra kakva su iskustva Valonaca i Flamanaca u „otvaranju konclogora i etničkom čišćenju u Belgiji“? „Kakva su iskustva sa udruženim zločinačkim poduhvatima“? Kakva je saradnja s Tribunalom u Hagu gdje se nekim ljudima sudi zbog zločina? Naravno, iskustva Belgije sa svojim narodima su mirnodopska i demokratska. Multietnička historija i multikulturna prožetost Bosne i Hercegovine je danas razorena i na tim razorenim temeljima Čović bi gradio nove podjele. Ili bolje reći on bi završio, ono što je njegov HDZ počeo uz ratu.     

Čović se sasastao i sa Donaldom Tuskom, predsjednikom Evropskog vijeća.

Moglo bi se reći da je on glavni graditelj u našoj zemlji. U Bosni i Hercegovini podiže berlinske zidove a u isto vrijeme bajagi markira puteve ove zemlje prema Evropi. U Evropi zagovara federalizaciju, pa se ljudi pitaju: Kakva je ovo Federacija u kojoj živimo već četvrt stoljeća?

Hoće li na ove istupe ponešto reći druga dva državnika? Ili će, radi mira u kući, opet pobijediti šutnja?