Ključni propusti u predloženom Zakonu o visokom obrazovanju u KS

Pred zastupnicima Skupštine Kantona Sarajevo danas će se na glasanje staviti Prijedlog zakona o visokom obrazovanju u Kantonu Sarajevu.

Vlada KS smatra da će novi zakon unaprijediti visoko obrazovanje u Sarajevu. S druge strane, akademska zajednica upozorava na veliki broj propusta u Vladinom Zakonu koji će urušiti javni Univerzitet u Sarajevu zarad profita vlasnika nekolicine privatnih fakulteta.

Patria izdvaja najvažnije kritike koje ja akademska zajednica uputila na Vladin Prijedlog Zakona o visokom obrazovanju u KS, a koji su se mogli čuti u posljednjih nekoliko sedmica:

Ko može potpisati studentske diplome

Ukoliko je cilj novog Zakona o visokom obrazovanju da poboljša oblast obrazovanja ne smije se dozvoliti liberalizacija uslova u odnosu na postojeći zakon kada je riječ o tome ko može potpisivati studentske diplome.

Po važećem Zakonu o visokom obrazovanju u Kantonu Sarajevo dekan fakulteta mora biti barem vanredni profesor. Prema Nacrtu Zakona o visokom obrazovanju koji će se naći pred zastupnicima u Skupštini KS, dekani fakulteta će moći biti i docenti.
Docent se može postati i dan poslije doktorata. To je uobičajena praksa. Vlada nije dala valjan odgovor zašto se smanjuju kriteriji kada je riječ o izboru dekana na javnom i privatnim fakultetima. Vlada je izbjegla reći da se ovom liberalizacijom ide naruku privatnim univerzitetima, posebno onim koji jedva da imaju jednog ili dva profesora u zvanju vanrednog ili redovnog profesora u radnom odnosu.

Dobar dio privatnih fakulteta se uopće na bavi razvojem svog osoblja, jer im je to prevelika investicija. Najčešće se govori o tome da dobar dio privatnih fakulteta isključivo služi za sticanje profita vlasnicima. Do sada su i takvi fakulteti morali imati barem nekolicinu profesora u višim zvanjima. Usvoji li se Zakon o visokom obrazovanju KS bez dodatnih izmjena, takvi fakulteti više neće morati zadovoljavati ni minimum uslova.

Predloženi zakon nepotrebno smanjuje kriterije i kada je riječ o izboru rektora univerziteta. Smanjenje kriterija se odnosi ne privatne ali ne i na državni Univerzitet. Ukoliko podneseni amandmani uđu u Zakon o visokom obrazovanju, rektor koji odgovara za zakonitost cjelokupnog akademskog procesa moći će na privatnim univerzitetima biti oslobođen uslova koje rektor javnih ustanova mora ispunjavati.

Predloženi Zakon o Visokom obrazovanju u KS predviđa da izbor rektora na privatnim univerzitetima privatni univerziteti uređuju vlastitim aktima.

Ovim potezom Ministarstvo obrazovanja KS jasno poručuje da ih se ne tiče kvalitet osoba koje vode privatne univerzitete.

Kupovina diploma

Dok se bitka vodi oko toga da se javne ustanove odnosno UNSA stavi pod lupu, i da se gleda svaka transakcija na javnom univerzitetu, novi zakon te odgovornosti oslabođa privatne univerzitete. Argument je da privatni osnivači trebaju imati veću slobodu da upravljaju svojim univerzitetima. To može biti opravdano u domenu investicija i finansijskog poslovanja, ali ne i dijelu upravljanja akademskim poslovanjem. Ne postoji validan argument zašto bi se akademsko upravljanje i pitanje ko je kvalificiran da ga obavlja razlikovalo na privatnom i javnom univerzitetu.

Ukoliko se priča o proliferaciji i prodaji diploma na privatnim univerzitetima onda bi uslovi i standardi za garanciju tog istog akademskog procesa trebali biti još rigorozniji na privatnim univerzitetima gdje profitni motiv vlasnika motivira iste da 'prodaju' diplome.

Kvalificirani dekani i rektori ili barem isti rigorozni uslovi za izbor istih su jedina garancija da privatni vlasnici neće još lakše manipulirati akademskim procesom preko podobnih dekana i rektora.

Akademsko osoblje na privatnim univerzitetima treba zaštitu zakonodavca da će isti standardi biti primjenjeni na njih i da oni nisu na milosti i nemilosti privatnog vlasnika.

Jednak tretman pred zakonom u promociji ali i izboru onih koji rukovode procesom samo je mali ali veoma bitan korak u ostvarenju ovog cilja.

Udovoljavanje privatnim vlasnicima tako što će im biti lakše da nađu podobne da rade za njih nije u interesu društva. Profit i konkurencija da, različiti kriteriji za akademski proizvod i njegovo pravljenje ne.

Isturena/dislocirana odjeljenja

Zakon o visokom obrazovanju definira nadležnosti Skupštine KS da daje saglasnost visokoškolskoj ustanovi koja ima sjedište izvan Kantona za otvaranje odjeljenja na području Kantona. Također definira nadležnost Vlade da donosi odluku kojom se utvrđuju troškovi postupka koje uplaćuje visokoškolska ustanova registrovana izvan područja Kantona, za osnivanje dislociranih odjeljenja na području Kantona.

Zakon se više ne bavi posebno ovim kompleksnim izazovom i pitanjem kako osigurati da ovo ne postane predmet manipulacije. Ukoliko je ovo način da ini univerziteti budu dostupni za sticanje diploma a da ne morate upaliti auto i otići izvan Kantona onda je to zaista opasan potez koji će za deset godina KS ostaviti kao mjesto gdje se univerziteti registruju i reguliraju u mjestima gdje lakše podnose inspekcije koje im je lakše manipulirati a ovdje prodaju diplome.

Zašto se uopšte ostavlja mogućnost dislociranih odjeljenja ukoliko je regulacija kasnije usmjerena na one ustanove koje su registrovane na području Kantona.

Predloženi Zakon o visokom obrazovanju nema dovoljno prepreka da dislocirana odjeljenja ne postanu samo mjesta gdje se prodaju diplome.

Najmanje što se može uraditi je da se napravi poseban tretman u regulaciji isturenih odjeljenja. Da se garantuje da isturena odjeljenja postaju i moraju ispunjavati u svakom trenutku iste uslove kao i svaka druga visokoobrazovna ustanova u Kantonu Sarajevo. Dakle, da moraju imati prostor, akademsko osoblje koje je fizički prisutno u Kantonu Sarajevo, proces nastave koji se u svakom trenutku može provjeriti u realnom vremenu i koji će biti podvrgnut skrutinitetu ministarstva i nadležnih inspekcija u Kantonu Sarajevo. Onda je to ustanova kao i svaka druga u KS. Cjelokupan nastavni proces mora se odvijati u KS.

Cjelokupni resursi koji se odnose na nastavu u Sarajevu se moraju navesti i biti provjerljivi u svakom trenutku. Dakle, biće potrebno da takva isturena odjeljenja za svoju operaciju budu tretirana kao da su registrovani u KS. Samo ime će nositi registracije u nekom drugom kantonu ili državi. Resurse ne mogu pokazivati niti mogu prodavati diplome učenja na daljinu preko ispostava u Sarajevu. Za to im ne trebaju isturena odjeljenja. Za takvo što studenti se mogu registrovati u drugoj državi ili u drugom kantonu.

Saglasnost za angažman za rad na drugoj visokoobrazovnoj ustanovi

Trenutno zakonsko rješenje kaže da je rukovodilac organizacione jedinice dužan dati saglasnost za angažman na drugoj visokoobrazovnoj ustanovi ako isti ispunjava svoje radne obaveze. Ovo je paradoks. Praksa na prestižnim univerzitetima je da visokoobrazovne ustanove čuvaju svoj kadar i smatra se narušavanjem interesa poslodavca da njegov uposlenik radi kod konkurencije. Ovim se štiti partikularni interes članova akademskog osoblja kako bi mogli i dalje raditi na nekoliko mjesta. Ovo je u potpunosti u suprotnosti sa praksom izvan zemlje tj. u sistemima koji gaje akademsku izvrsnost. Podstiče se angažman akademskog osoblja izvan univerziteta koji ide u korist društvenom angažmanu ali nikada da akademsko osoblje radi na drugoj ustanovi kao predavač ili istraživač.

Ovo ne doprinosi ni interesu studenata koji bi više profitirali iz aktivnosti akademskog osoblja koje su društveno korisne ali ne znači izmještanje profesora i razvlačenje njihovog vremena između par visokoobrazovnih institucija.

Dakle, primjeniti svjetske prakse u ovoj oblasti bilo bi poželjno a ne prilagođavati zakon partikularnom interesu profesora koji opslužuju javni i privatne univerzitete.

Razgraničenje akademskog osoblja između institucija bi pomoglo i izgradnji kapaciteta akademskog osoblja jer ovako privatni univerziteti nemaju motivaciju da imaju svoj kadar kada ga mogu posuditi od javnih. Materijalni interes vlasnika privatnih unvierziteta i pojedinih profesora je nadvladao širi društveni interes.

ISTRAŽITI praksu na prestižnim univerzitetima — nepojmljivo je raditi na dva univerziteta jednako kao što je nepojmljivo raditi u dvije konkuretske firme kao marketing menadžer.

Članstvo u Naučno-nastavnom vijeću

U članu zakona u kojem se kaže “Akademsko osoblje koje je u radnom odnosu ...”, namjerno se izostavlja riječ u punom radnom odnosu jer se na pojedinim privatnim univerzitetima s jednim satom registrovanim u toj instituciji ostvaruje ravnopravno učešće u radu vijeća s onima koji su u punom radnom odnosu... Tako oni koji sjede na dvije stolice postaju članovi vijeća na ustanovama koje ne bi drukčije imali dovoljno uposlenih i članova vijeća jer imaju dva ili tri nastavnika u punom radnom odnosu.... Ukoliko se želi poboljšati kvalitet obrazovnog procesa i onemogućiti privatnim univerzitetima da operiraju bez nastavnika u punom radnom odnosu ovaj član zakona je trebao postaviti uslov da su članovi Vijeća oni koji su akademsko osoblje u punom radnom odnosu.

U svijetu se ne poznaje koncept da se neko može zvati akademskim osobljem ili akademcem ukoliko nije u punom radnom vremenu akademac.

Predloženi Zakon o visokom obrazovanju u KS uvodi koncept akademca s jednim satom u radnoj knjižici registrovanim u akademsku svrhu. To je diskriminacija ljudi koji su posvetili svoj život akademiji ali i snižavanje standarda u oblasti obrazovanja.