Ratni lideri u vlasti: Lustracija - način da se prošlost odstrani iz politike

U Bosni i Hercegovini je i previše ratnih lidera, onih koji su imali zapažene uloge u ratu, a danas govore o demokratiji i zaklinju se u pravnu državu i ljudska prava, piše agencija Patria.

Nažalost, na očigledne dokaze, tužilaštva ne reagiraju, ne reagiraju ni institucije za zaštitu ove države, pa bi morala reagirati međunarodna zajednica, nametnuti Zakon o lustraciji i odstraniti iz politike one koji imaju prljavu ratnu prošlost.  

Nakon Drugog svjetskog rata u Njemačkoj se dogodila denacifikacija, u Italiji defašizacija, kao vrste lustracije. U BiH s cinizmom govore o lustraciji kao "deratizaciji". Lustracija u Bosni i Hercegovini je izostala kad je riječ o saradnicima obavještajnih službi. Oni koji su nekada bili saradnici bivših komunističkih tajnih službi, poput UDBA-e ili KOS-a, većinom su, po nekoj tajnoj logici, nastavili kao ratni lideri. To su osobe koje u politici nisu morale biti direktno uključene u zločin, ali su bile u sistemu jedne politike koje je dovela do masovnih pogubljenja, konclogora i etničkih čišćenja. "Deratizacija" se u BiH nameće kao neophodna.            

Nedavno objavljeni transkripti 50. ratne sjednice Narodne skupštine RS, koja je održana 16. aprila 1995. godine u Sanskom Mostu, pokazala je Milorada Dodika u nekim ratnim okolnostima. Govorio je na toj sjednici i složio se sa generalom Ratkom Mladićem oko njegovih nastojanja da se stvore bolji uvjeti za Vojsku Republike Srpske kako bi mogla uspješno da ratuje na bihaćkom ratištu.

- Uz dužno poštovanje prema gospodinu Vještici (Miroslav Vještica, ratni lider Bosanske Krupe), ja vjerujem da su njegovi zahtjevi da zauzmemo Tuzlu, Sarajevo i druge veće  gradove, kao i Bihać, sada nerealni i njih treba odbaciti. Ove gradove smo trebali zauzeti odmah na početku rata, tada to nismo uspjeli i sada su ti zahtjevi nerealni. U skladu sa našim zaključkom o vojnoj situaciji, moram istaknuti da moramo finalizirati naš zadatak koji podrazumijeva rješenje vojne situacije u Cazinskoj krajini. Direktno ili indirektno uništiti Peti korpus kako više ne bismo imali jakog neprijatelja na obalama Une koji bi mogao da nas destabilizira - rekao je tada Dodik.  

Aktuelni član Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda i lider HDZ BiH Dragan Čović, kao generalni direktor preduzeća Soko Mostar, u junu 1993. godine poslao je zahtjev Josipu Praljku, tadašnjem zamjeniku upravitelja logora Heliodrom, da se "za potrebe Zrakoplovne industrije Soko Mostar omogući izuzimanje deset zatvorenika, a sa ciljem obavljanja određenih poslova".  

Činjenica da se Čović u to vrijeme nalazio na čelu Sokola dovoljno govori da u tadašnjoj tzv. HZ HB nije bio tek puki posmatrač, već visokorangiran u hijerarhiji. Na čelu Sokola ostao je još nekoliko godina, a njegov uticaj nije umanjen ni nakon što je napustio direktorsku fotelju. Međunarodni posmatrači i humanitarne organizacije u nekoliko navrata nisu imali pristup potpunoj informaciji. Primjera radi, 18. maja 1993. godine, pripadnici međunarodnih organizacija koji su posjetili logor, nisu dobili dozvolu istražiti sve prostorije u kojima su bili zatvorenici.

Javnosti su dostupni snimci na kojima se vidi kako poslanik u Narodnoj skupštini RS Nenad Stevandić nasilno upada u domove bošnjačkih civila u Kotor Varoši i tuče ih u njihovim kućama ili na ulici. Sve je to poznato već više dvije godine, ali se tužilaštva ne oglašavaju.  

Za sada nema zakona koji bi zabranio ratnim zločincima da se kandidiraju na izborima. Fikret Abdić je nakon odležane zatvorske kazne ponovo zasjeo na funkciju, sada načelnika Velike Kladuše.  

To je jedan od brojnih slučajeva u kojima je prošlost dobijala izbore. Inače, izbori se dobijaju na izazivanju straha i mržnje.  

Recimo da je i državni parlamentarac Šefik Džaferović sumnjičen da je bio svjedok likvidacije nekog Srbina kod Vozuće, pa se tražilo njegovo skidanje imuniteta i odstranjivanje iz Parlamenta BiH. Džaferović je tražio dokaze o tom slučaju i tvrdio da je nevin.  

Dodik, Čović i Abdić su potvrda da se u BiH i dalje guraju visokorangirani ratni kadrovi, kojima su, nakon ratnih aktivnosti, odriješene ruke da otvoreno rade protiv BiH.  

Vjerovatno će se i otkrivati kompromitirajući detalji nekih političkih lidera, bez obzira na naciju i vojnu formaciju. Problem je rada tužilaštava, koja moraju razotkrivati ovakva nedjela, pa i bilo kakve vrste kompromitacija.  

Činjenica je da su sve politike izbjegavale i izbjegavaju usvojiti državni Zakon o lustraciji. Većina sadašnjih političkih lidera bila je duboko involvirana  u bivše tajne službe. Zakon o lustraciji bi danas obuhvatio i dokaze o umiješanosti u nedavni rat protiv Bosne i Hercegovine i on bi bio ključni za mir i normalnu budućnost naše države.

On je neophodan da bi se napravila sigurna, moderna i demokratska Bosna i Hercegovina. Danas je to možda i jedini način da se prošlost odstrani iz političkog života Bosne i Hercegovine.