Zatvor za nacističkog knjigovođu kao jasan znak da se zločin ne isplati

Više od dvadeset godina nakon završetka rata u BiH, još uvijek veliki broj ratnih zločinaca nije izveden pred lice pravde, a s obzirom na (ne)efikasnost rada naših pravosudnih institucija, sasvim je izvjesno da mnogi od njih neće ni dočekati podizanje optužnica i izricanje presuda.

Međutim, ono što posebno zabrinjava jeste odnos javnosti, prije svega zvaničnih institucija, prema optuženim i osuđenim ratnim zločincima, te njihovo veličanje.

Institucije Republike Srpske nekoliko puta su iz budžeta entiteta izdvajale novac za podršku optuženim ratnim zločincima Ratku Mladiću, Radovanu Karadžiću i drugim vodećim ljudima Republike Srpske iz devedesetih godina.

Identična situacija je i kada se radi o optuženim licima iz tzv. Herceg-Bosne. Član Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda Dragan Čović posjetio je u haškom pritvoru optužene za ratne zločine Jadranka Prlića i druge čelnike tzv. HZ HB i dao im podršku. Brojni su takvi primjeri u poslijeratnoj BiH.

I dok su Čoviću puna usta evropskih integracija i evropskih vrijednosti, nikako da baci pogled u evropsko dvorište i da vidi kakav odnos Evropljani imaju prema ratnim zločincima. 

Tužilaštvo njemačkog grada Hanovera odlučilo je da je 96-godišnji Oskar Gronig zdravstveno potpuno sposoban da ide u zatvor.  

Gronig je tokom Drugog svjetskog rata bio knjigovođa nacističkog logora Aushwitz u kojem je radio dvije godine kao dobrovoljac Waffen SS divizije. Gronig se sumnjiči da je kao knjigovođa u logoru kupio novac iz prtljaga pristiglih logoraša i dijelio ga s drugim nacističkim oficirima i čuvarima logora.

Za razliku od ratnih zločinaca iz rata u BiH, koji su aktivno učestvovali u izvršenju ratnih zločina, direktno ili indirektno po komandnoj odgovornosti, Gronig je u Drugom svjetskom ratu bio samo knjigovođa, ali ni to ga nije amnestiralo od krivične odgovornosti za najteža dijela ratnih zločina.

Nažalost, kod nas još uvijek na red za krivičnu odgovornost nisu došli ni svi glavni nalogodavci za izvršenje ratnih zločina, a da ne govorimo o ljudima koji su radili „samo“ administrativni posao u zločinačkim režimima devedesetih.

Mnogi od vodećih ljudi iz ratnog perioda još uvijek se nalaze na najvišim političkim pozicijama u vlasti u BiH.

Ono što ipak raduje, a što pokazuje i slučaj 96-godišnjeg Groniga iz Njemačke, jeste činjenica da je pravda spora, ali ipak kad tad dolazi. Groniga je pravda stigla 75 godina nakon završetka Drugog svjetskog rata, tako da ni mnoge ratne knjigovođe i pisari iz BiH i zemalja regiona nisu u prilici da potpuno bezbrižno spavaju.