Mogu li obavještajni oficiri biti aktivni u političkom životu BiH

Bosna i Hercegovina ni dvadeset dvije godine nakon rata nije riješila osnovne obavještajne dileme. Od kraja rata naovamo naši, nazovimo ih uslovno, vojni autoriteti kontinuirano se međusobno sumnjiče i optužuju. Tako je nedavno general Armije Mustafa Polutak dao izjavu: „Odmaknite se od Radončićeve politike on nema mjere u napadima na BiH“.

Nakon toga je u javnosti reagirao Zaim Backović Zagi, jedan od veterana odbrane BiH.

On se prisjetio da je kao rezervni oficir u Artiljerijskom puku u Kiseljaku pokušao pridobiti generala Polutka i odobrovoljiti ga da se dio naoružanja iz ove jedinice preusmjeri braniteljima BiH. Polutak je reagirao žestoko i odbio Backovićeve prijedloge, prijeteći čak i da će ga uhapsiti. Nakon svega, on se prisjetio i Polutka, koji se, tvrdi, „šetkao po Logističkom centru Armije RBiH u Visokom, dok su on i njegova porodica gladovali u opkoljenom Sarajevu“. Backović kaže da je Pješadijsko naoružanje iz kasarne u Kiseljaku na početku rata Polutak predao HVO-u, artiljeriju četnicima isporučio u Lukavicu.

Nema sumnje da su mnogi oficiri bili u strahu i pehlivanili odanost prema vlastitoj državi. Mnogi od njih nikada nisu stali uz sudbinu svog naroda. Sumnja se da i danas postoje dvostruki igrači unutar tog bivšeg oficirskog klana.

Polutak je istupio sa političke pozicije i to je samo po sebi problematično. Tražili smo mišljenje Zaima Backovića, koji se nije odazivao pozivima, smatrajući da bi bilo uvjerljivo da je spomenuo i svog stranačkog lidera Sefera Halilovića, kao i šta zna o nestanku zlata iz sefa Generalštaba Armije RBiH među kojima je bila i almasli grana njegove nane, a koju je porodica poklonila za odbranu BiH. Inače, krađa zlata tretirana je i u knjizi „Lažovi i ubice“ Fikreta Muslimovića.

Halilović je bio artiljerijski oficir kao i Polutak, a onda se, nekoliko godina uoči rata, prebacio u Kontraobavještajnu službu JNA. Njegov kum Petar Simović, također obavještajni oficir JNA tada mu je dao i kodno obavještajno ime – „Boris“.    

Bez obzira što je uranio sa izlaskom iz JNA, postoje mnoge opterećujuće činjenice tog razlaza. Jedan od Halilovićevih izvještaja KOS-u nosi datum 9. septembra 1991. godine. U jednom svom priznanju službi sigurnosti Armije RBiH tvrdio je da je 13. septembra predao zahtjev JNA-u za sporazumni raskid radnog odnosa. Dakle četiri dana poslije temeljitog izvještaja o kretanju hrvatskih jedinica u Đakovu, Halilović traži raskid odnosa sa JNA-om.

Sefer Halilović je tek nakon napetosti i sukoba sa odmetnutim jedinicama u Sarajevu, 1993. predao svoju nekadašnju obavještajnu mrežu. Ima i previše oficira koji organima sigurnosti BiH nikada nisu objasnili svoje veze u sistemu JNA. To su morali uraditi svi pripadnici JNA, bez obzira na vojnu profesiju, a naročito KOS-a. Time se kontraobavještajni službenici tretiraju poput sudskih svjedoka, koji ne smiju stupati u kontakt sa „optuženim“, dakle, pripadnicima svoje nekadašnje mreže. Baš zbog tog nedostatka danas BiH strepi od rezidenata koji su nekad radili obavještajni posao. To nikako nije slučaj sa Srbijom i Hrvatskom, koje su penzionisale i iz javnog života i političkih procesa izbacile takve osobe. U uputstvu moćnih evropskih obavještajnih službi stoji da rezidenti traže javnost preko koje prirodno djeluju.

Nikada nije postavljeno pitanje lustracije među našim obavještajnim oficirima, kao što je postavljano za pripadnike tajnih policijskih službi bivše Jugoslavije. Od svih država bivše Jugoslavije samo u Bosni i Hercegovini bivši pripadnici tajne policije i obavještajni oficiri mogu biti legalno na čelu političkih stranaka.

Takvo stanje predstavlja i danas ozbiljan sigurnosni nedostatak Bosne i Hercegovine, preciznije Bošnjaka, koji su jedini narod na Balkanu bez svog obavještajnog servisa. Jedino bi takav servis mogao kontrolirati haotično stanje u javnosti, koje se u ovoj državi forsira jednako intenzivno od prvog dana nakon rata do danas. Modernizacija sigurnosnih sistema sa scene bi zauvijek otjerala mnoge aktere. Bar ne bismo morali slušati političke govore nekih generala.