To su i naši problemi: Djeca, pacijenti i borci sami ne mogu dobiti bitku protiv sistema

Piše: A. Varatanović

Nije se prvi put dogodilo da se u BiH skreće pažnja sa suštinskih problema objavom „nekog vrlog pisca“ kao što je to u četvrtak uradio mlađahni SDA-ov starogradski vijećnik Tarik Dautović potežući pitanje preimenovanja ulice Maršala Tita u ulicu Alije Izetbegovića.

I dok se ne smiruje rasprava o onima koji su za i protiv u isto vrijeme brojni problemi u zdravstvu, penzionom sistemu, obespravljeni borci, nezakonito postupanje vlastodržaca u policiji, stavljeni su u neki drugi plan. Za njih nema mjesta na društvenim mrežama i reakcijama političkih stranaka.

Onima koji na svojoj koži osjećaju sve mane sistema u kojem živimo ostalo je da se pokušaju boriti na istim tim društvenim mrežama u nadi da će neko nekada učiniti nešto.

Jedan očajni otac čija je kćerkica oboljela od dijabetesa pozvao je sve one koji „troše svoje jagodice (zamislite kakve su kod malih heroja koji se bockaju najmanje deset puta dnevno) na pisanje statusa o Titu i Aliji, da napišu neki status o tim malim herojima“.

- Vršite pritisak na 'svemoguće' da toj djeci osiguraju lakše odrastanje, da svaki taj mali heroj kao u svim normalnim državama dobije aparatić za bezbolno mjerenje glukoze u krvi. Nije skup, 240 KM mjesečno, a tim herojima znači život. Ime mu je LIBRA  - napisao je ovaj otac.

S druge strane, u isto vrijeme sa KCUS-a stižu apeli da se zaustavi mobing nad ljekarima koji su se usprotivili smjeni dr. Ismeta Gavrankapetanovića. Neviđeni pritisak i prijetnje doživjeli su ljekari od strane direktorice Sebije Izetbegović, a izostat će i reakcija Ljekarske komore KS koja je također pod njenom kontrolom. Demokratija 21. vijeka.

Dijalizni pacijenti koji su 21. juna održali mirne proteste do danas su bez usvojenih izmjena i dopuna zakona o transplantaciji. Dijaliza je u razvijenim evropskim državama samo prelazno rješenje do transplantacije. No u BiH ljudi provedu na dijalizi skoro cijeli životni vijek. Iako imaju stepen invaliditeta 100% naknade koje primaju od države kreću se od 130 do 330 KM. To im nije dovoljno ni za potrebne lijekove i vitamine.

Da li je moguće da je to sve manje važno od „revolucionarnih ideja zelenog podmlatka“.

Od 12. juna obespravljeni borci koji su svoje najbolje godine dali za odbranu BiH dane provode ležeći na zemlji pored Vlade FBiH. Do danas nema ni jedinstvenog registra boraca, ni novčane pomoći, ni prekida finansiranja više od 1.600 udruženja. Ali ima da general u penziji savjetuje premijera Fadila Novalića i još se pojavljuje pred iscrpljenim borcima štiteći vlast umjesto svoje suborce.

I dok ostajemo gluhi i slijepi za tuđe probleme (a zapravo su naši) pojedinačno ćemo gubiti bitke protiv sistema i „moćnih“ pojedinaca u njima.