Piše Muharem Cero
Ni rogobatnijeg pravnog konstrukta, ali ni tačnijeg prepoznavanja pravne države na bosanski način do sada niko tako nije izgovorio.
Jednu cijelu političko-pravnu borbu provođenja pravomoćne presude Suda BiH vješto iz javnog prostora je sklonio Dragan Čović davanjem „uvjerljive“ garancije aktiviranju MAP-a do decembra tekuće godine. Pritisnut prepoznatim strateškim partnerstvom za interese politike Dodika, uz to još pokajnički reče da niko ne može stati na NATO putu Bosne i Hercegovine.
Čović se zadržao tek na političkoj izjavi s pozicije funkcije koju obavlja u Predsjedništvu BiH. Nije išao dalje i javnosti objasnio utemeljenost svoje tvrdnje.
U prazan prostor Čovićeve nedorečenosti uklizala se ministrica odbrane BiH Marina Pendeš. Ona je ustvrdila da se aktivacija MAP-a može dogoditi iznuđivanjem fleksibilnijeg stava partnera. Pojednostavljeno, namjera je aktivaciju MAP-a ostvariti bez ispunjenja Talinskih zahtjeva i registracije vojne imovine u entitetu Republika Srpska na državu BiH.
Od 11. do 13. septembra u pozivnu posjetu Sjedinjenim Američkim Državama, State Departmentu, Pentagonu i institucijama NATO-a, sa malim ali odabranim društvom odlazi Marina Pendeš.
Nije poznato da li je izjava Pendeš o „umoljavanju“ za fleksibilnost ujedno i stav institucija Bosne i Hercegovine: Vijeća ministara a prije svega Predsjedništva Bosne i Hercegovine.
Navodne imovinsko-pravne probleme a ne one stvarne ustavno-političke, u javni prostor vješto je unio član Predsjedništva BiH Mladen Ivanić. Ovakvu tvrdnju Ivanić nikada nije potkrijepio, dokazao i za nju pružio validne pravne argumente. Ukoliko takvi problemi postoje oni su isfabrikovani i strateški usmjereni za ostvarenje ciljeva istovrsnih onim Dodikovim.
Čović, Ivanić, Dodik operativno putem Marine Pendeš pokušavaju aktivaciju MAP-a ostvariti na način osujećivanja registracije na državu Bosnu i Hercegovinu vojne imovine sa teritorije RS-a, a vratiti na sto banjalučki sporazum o raspodjeli državne imovine. Taj sporazum negira sve do sada Ustavne presude koje obavezuju na donošenje Zakona o upravljanju i raspolaganju državnom imovinom, a ovo fundamentalno pitanje za opstojnost države Bosne i Hercegovine okončavaju ostvarivanjem ratnih ciljeva agresije protiv Bosne i Hercegovine i konačnom etno-teritorijalnom podjelom njenog državnog bića.
Cjelokupna imovinsko-pravna dokumentacija vojne imovine bivše SFRJ na teritoriji današnje države Bosne i Hercegovine se nalazi u beogradskim arhivima, a pravo pristupa njoj je regulisano Aneksom D sporazuma o sukcesiji SFRJ.
Znali su ovo i Ivanić i Čović i Dodik, a pogotovo Vučić, a nije neznano ni Marini Pendeš, te stoga iznenađuje (da li baš?) da niti oni a ni bilo ko iz institucija BiH do sada te navodne tehničke probleme nisu otklanjali uvidom u postojeću arhivsku dokumentaciju SSNO-a SFRJ.
Divna zgoda za ovo važno bosansko pitanje bila je posjeta Sarajevu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića?!
Mutne igre oko bosanskog MAP-a dobivaju karakter sapunice sa glavnim akterima Čovićem, Ivanićem i Dodikom. Marina Pendeš je jedna od prolaznih epizodista.
Nadati se i vjerovati da Marinini partneri i domaćini u SAD-u već znaju za mutne igre ovog trojca i da lažni alibi fleksibilnosti već podugo prepoznaju po sadržini kao antiamerikanizam i namjere osujećenja bosanskog EU i NATO puta.