Segregacija mladosti BiH: Podijeli pa vladaj

Piše: Sead Omeragić

Montgomeri u Alabami, u SAD-u 1955. godine. Rasizam još „jaše“ na američkom jugu. Recimo, u autobusima crnci sjede u drugom dijelu. Ako bi ušao bijelac, uredno se ustaju i povlače u zadnji dio autobusa. Rosa Parks je žena koja je u decembru 1955. odbila ustati bijelcu sa mjesta u autobusu gdje je sjedila. Tada se prvi put javlja čuveni Martin Luter King i poziva svoj narod na bojkot prevoza u Montgomeriju.

Uskoro će 52 godine od tog događaja. Čovjek naprosto ne može da povjeruje: U Kiseljaku bošnjačkoj djeci su rekli da su ušla u autobus koji vozi hrvatsku djecu.

U dvije škole, koje su jedna preko puta druge, idu nacionalno podijeljeni učenici. U jednoj se radi po bosanskom planu i programu, a u drugoj po hrvatskom planu i programu. Autobusi voze djecu u razmaku od jednog sata.  

Donedavno smo govorili o aparthejdu u Južnoj Africi. Nakon Nelsona Mandele tamo je nastupila rasna i svaka druga jednakost i tolerancija. Aparthejd se instalira nadomak Sarajeva u Kiseljaku. Ali ima ga svugdje po Bosni i Hercegovini. Dvije škole pod jednim krovom su izum hrvatske nacionalne elite u BiH. Sjetimo se problema u Stocu sa dvije škole pod jednim krovom. Kakvi su razlozi da je hrvatska nacionalna strategija izabrala segregaciju u školstvu? Iako na to nismo imali odgovora, segregacija, nažalost, važi i za bošnjačku i za hrvatsku djecu. 

U gradovima sa bošnjačkom većinom te škole sa hrvatskim nacionalnim programom imaju mnogo veći broj bošnjačke djece nego li hrvatske. Jednom prilikom su u Kiseljaku roditelji Hrvati upisali svoje dijete u školu po bosanskom programu, a onda se dogodila prava pobuna. Urgirali su i hrvatski funkcioneri i dijete je odmah sutradan ispisano iz škole i upisano u školu sa hrvatskim planom i programom.

U srednjoj Bosni su decenijama zajedno u školu išli Bošnjaci i Hrvati i družili se, a njihovi roditelji poštovali i pomagali jedni drugima. Novo vrijeme donijelo je podjele, koje su nasilno pokrenute u ratu, kada se željelo čvrstim granicama odvojiti ova dva naroda. Kad nije moglo ratom, danas se djeca dijele u školama, pa i u autobusima.  

Hrvati kao autohtoni narod Bosne i Hercegovine, narod koji je pokazivao ljubav prema Bosni i Hercegovini i s ponosom je isticao kao svoju domovinu, danas dijele sve što se podijeliti može i ne može. Segregacija može biti rasna, nacionalna, vjerska i spolna.  U ustavnopravnom poretku BiH segregacija ne postoji. Ne postoji ni u historijskom pamćenju bosanskih ljudi, ali se još uvijek nasilno gura u ljudske živote, u porodice i privatnost.

Srednjoškolci iz Jajca, bošnjačka i hrvatska djeca zajedno, izlazili su na ulične proteste i tražili jedinstvenu školu, bez nacionalnih ili bilo kakvih drugih podjela. Ti su srednjoškolci iz Jajca dobili podršku, ponajviše i od stranih funkcionera, ali se ništa značajno nije pokrenulo prema budućnosti i životu u miru i normalnom jedinstvu.

Kako je sa hrvatskom stranom, tako je i sa srpskom u Republici Srpskoj. Tamo ne priznaju i ne dozvoljavaju bosanski jezik. Škole u RS-u su po zidovima okićene slikama kršćanskih svetaca, posebno Svetog Save. U programu se uče samo srpske historijske ličnosti, a slave zločini nad bošnjačkim narodom i oni koji su te zločine činili.

Dok u civiliziranim državama uče djecu novim tehnologijama, nauci i toleranciji, ovdje je prvo i najvažnije tu djecu razdvojiti nacionalno i vjerski, a onda im servirati predmete sa sadržajem koji će te podjele zapečatiti u njihovim glavama i dušama.