Zbog čega evropske banke nisu pomogle Agrokoru, a zbog čega to rade ruske

Danas se priznaje da je bila problematična prezaduženost Agrokora još prije četiri godine. Po kojoj je onda ekonomskoj logici novim ruskim kreditima kupljen Merkator prije tri godine i zašto se ulazilo u taj rizik? Kakva je strategija širiti krizu na region? Ili je u pitanju bilo nešto sasvim drugo? To drugo se ovih dana nespretano otkriva i to kao sumnja da je sve rađeno vrlo ciljano i planski, pa i podizanje kredita od Sberbanka ni za kakve potrebe, nego za nerazumno širenje na osjetljivo slovenačko tržište.

Bila je to ekspanzija finansijskih dubioza, a ne nikakvih ozbiljnih investicija. Sve je već tada rađeno nepojmljivo nerazumno i hazarderski. Pitanje je – zašto?

Činjenica je da se Sbernak žalio na Agrokorove prikrivanje milijarde eura duga tokom podizanja kredita od njihove banke. Nije moguće da država Hrvatska to nije znala. Na kraju nije Sberbank komunicirao samo sa Todorićem i njegovim finansijskim stručnjacima, nego i sa državom Hrvatskom. Naime, bilo kakvo zaduženje, pogotovo to od 1,4 milijarde od Sberbanka u druge ruske banke VTB, moralo je proći kroz kontrolne linije i kanale Narodne banke Hrvatske i o njemu su morale znati sve druge bankarske institucije u Republici Hrvatskoj. Danas se svi prave nevješti. Kako je uopće došlo do guranja Todorića u investicijsku katastrofu?

Početkom juna Sberbanka je predala trgovačkim sudovima u Srbiji zahtjeve za zabranu prodaje imovine poduzeća Frikom i Dijamant, koje posluju u sastavu Agrokora i zatražio prisilno izvršenje potraživanja nad udjelima u firmama MG Mivela koje je vlasništvo Jamnice, Nove Sloge iz Trstenika i Idee.

Danas je teško naći u Konzumovim prodavnicama proizvode Dijamanta, poput kvalitetnog ulja, a nestaje i ostalih proizvoda iz Agrokorovih srbijannskih firmi.

Nije BiH ostala po strani. Sberbank je od Općinskog suda u Sarajevu zatražila zabranu prodaje ili opterećenja udjela Agrokora u Konzumu Sarajevo i firmi Ambalažni servis. Ročište je zakazano za 14. septembar, pa odgođeno za 5. oktobar. U isto vrijeme Sberbank je Općinskom sudu u Travniku predao zahtjev za izdavanje privremene mjere zabrane prodaje ili kreditnog opterećenja dionica koje Jamnica ima u Sarajevskom kiseljaku.

Danas od domaćih ekonomskih stručnjaka nemamo odgovor kako je moguće da preko noći slovenački Merkator preuzme imovinu Konzuma u BiH? Uostalom, Sberbank je preuzeo gotovo 20 posto vlasništva nad Merkatorom u Sloveniji.

Agrokor je danas dužan 6,2 milijarde eura, što je viši dug od onog koji ima država BiH. Bosna i Hercegovina će uskoro biti dio ružne igre u kojoj su sve opcije otvorene. Pitanje je može li Hrvatska iskoristiti i zloupotrijebiti paternalističku poziciju koju je godinama neopravdano i sumnjivo sticala u odnosu prema Bosni i Hercegovini? 

Evropska unija je Hrvatskoj dala ogroman novac za izgradnju Pelješkog mosta i to bez ijednog suvislog obraćanja institucijama države Bosne i Hercegovine. Mogli su isto tako predložiti svojim moćnim bankama da otkupe dug Agrokora od Sberbanka. Zar nije Hrvatska dio evropske porodice?

Ali, već odavno nema nikakve ozbiljnije reakcije evropskih institucija na ovo što se događa oko Agrokora. Bilo je nekih mlakih reakcija, ali se one ne uklapaju u deklarativan stav Evropske unije i njeno djelimično aktivno zalaganje protiv uticaja Rusije na zapadni Balkan. Evropski faktor je još neodređen u onome što želi uraditi sa zapadnim Balkanom. Čini se kako je Evropa podijeljena na dva nivoa. Na jednom političkom se ublažava stav prema Rusiji, a na drugom vojnom  - NATO nivou postoji evidentan strah i napetost.

Na sve ove paranoične sumnje naskočio je Ivica Todorić optuživši hrvatske institucije da su ga prisilile da državi preda Agrokor. Klupko bi se uskoro moralo definitivno odmotati. Gdje će svoj udio od blizu 20 posto vlasništva u Merkatoru naplatiti Sberbank? Možda ipak samo u Bosni i Hercegovini, gdje je Merkator magijski pruzeo centre Konzuma i tvornice u Kiseljaku?