Javier Cercas: Nezavisnost Katalonije zagovaraju lažljivi nacionalisti

U španskoj pokrajini Kataloniji jučer je održan referendum o nezavisnosti od Španije na kojem se oko 90 posto izašlih na referendum izjasnilo da je ZA nezavisnost od Španije, piše agencija Patria.

Referendum je obilježen žestokim sukobima policije i demonstranata u kojem je više od 700 ljudi povrijeđeno. Reakcije u Evropi na referendum i događaje oko referenduma su dosta podijeljene. Jedni smatraju da se mora poštovati španski Ustav koji kaže da pokrajine nemaju pravo na referendum, dok drugi smatraju da Katalonci imaju pravo na samoopredijeljenje.

Jedan od najvećih španskih i evropskih pisaca u ovom trenutku Javier Cercas je u intervjuu za Tportal prilikom boravka na Festivalu svjetske književnosti u Zagrebu prije tri godine govorio o stanju u Španiji, Kataloniji i cijeloj Evropi, o tome ko zaista radi na otcjepljenju Katalonije od Španije.  

- Ako pogledamo s kulturnog aspekta, stvari ovako stoje: službeni jezik je katalonski, televizijski i radijski programi su na katalonskom, novine izlaze na katalonskom i sve to plaća vlada. Dakle katalonski jezik nije ugrožen, to je jednostavno laž. Sredinom augusta bio sam u Edinburghu te sam imao priliku razgovarati s ljudima koji vode kampanju za nezavisnost Škotske, pa i s Aleksom Salmondom, njihovim liderom. On mi je rekao da Škotska nikad ne bi pokretala pitanje nezavisnosti od Velike Britanije da ima 60 posto onoga što je omogućeno Kataloniji. Pobogu, pa Katalonija ima i svoju odvojenu policiju! No nacionalizam je iracionalan.

Taj pokret za nezavisnost Katalonije lako je objasniti, to je tipični populizam. Šta je populizam? Pa politika koja odbija analizirati kompleksnu situaciju nego pronalazi jedan vanjski razlog za sve probleme i zla. I onda se u taj izgovor stalno upire prst, a u Kataloniji je to Madrid. Madrid je kriv za sve. Ljudi tako mogu misliti da oni nisu odgovorni za bilo što, nego kriviti nekog drugog. To je vrlo ljudska reakcija, ali je pogrešna. Čim se nađe političar koji će se tako ponašati, a još maše i nekom zastavom, lako će okupiti ljude od sebe. Pritom će se ispod mahanja zastava za sebe krasti novac. Svaki je nacionalist stručnjak za laganje. Svaki nacionalist će širiti laži i vjerovati u laži. Ti ljudi su jako opasni, jer dok lažu, oni još i kradu od svih. A za njihove laži umire neko drugi – kazao je Cercas.

Profesor španskog jezika i književnosti na Univerzitetu u Gironi objavio je nekoliko sjajnih romana, a roman „Anatomija jedne pobune“, koji govori o propalom državnom udaru u Španiji 1981. godine prodat je za vrlo kratko vrijeme u nevjerovatnih 250.000 primjeraka.

- Za Špance je 23. februar 1981. nešto kao atentat na Kennedyja u Americi. Svi koji su tada bili živi znaju šta su radili tog dana i gdje su bili. Tada sam bio mladi student i došao sam kući te zatekao majku kako pegla i na radiju sluša šta se događa. Ona je bila obična žena, ali je i njoj bilo jasno da je riječ o državnom udaru. Svima je to bilo jasno. Moja reakcija je bila da idem na univerzitet, protestvovati, ali i vidjeti djevojku koja mi se tada sviđala jer sam znao da će ona, kao velika aktivistica, biti tamo. Majka me uhvatila za ruku i nije mi dala da idem, ali sam ipak otišao. No, zamislite, sve su ulice bile potpuno prazne, a na univerzitetu sam zatekao troje ljudi! Jer Španci su se tada odlično sjećali Francove diktature i rata koji joj je prethodio, pa je takva reakcija bila u skladu s četiri desetljeća njegove vladavine.

Cercas se osvrnuo i na to da su komunisti jedini u Španiji bili ti koji su se suprostavili fašističkoj diktaturi generala Franca.

- Jedini koji su se u Španiji borili protiv Franca su komunisti. To je jako zanimljivo - komunisti su doista bili idealisti koji su vjerovali da stvaraju bolje društvo i utopiju jednakosti, a postigli su grozne rezultate. Ljudi moraju prihvatiti to da najbolje želje često proizvode najgori rezultat. Nije istina da su svi komunisti bili protivnici slobode i religije i države, kao što nije istina ni to da su svi frankisti bili čudovišta.

Cercas je dodao kako je EU, uz sve svoje mane, ipak realna utopija za koju se vrijedi boriti.

- Za mene je jedina prihvatljiva utopija ona koja je realna. To je Evropska unija. Da, dosadna je, komplicirana, ima puno birokracije u Briselu, nikome se ne sviđa. Baš to je pokazatelj da je riječ o utopiji koja ima smisla, koja nije savršena. Ljudi su zaboravili u ovim desetljećima mira da su se Evropljani prethodno stoljećima međusobno ubijali u stotinama ratova. Evropska unija je prvi put u historiji Evrope omogućila da se evropski narodi ne ubijaju međusobno! To je ta nesentimentalna, neinspirativna utopija za koju se treba boriti, baš zato što je to teško i nije poletno kao reći idemo stvoriti društvo u kojem će svi biti jednaki i slično.

Dodao je i kako su nacionalizam i populizam najveće prijetnje po EU, te da je potrebno još više se međusobno povezati kako bi se savladale te prijetnje.

- Problem Evrope trenutno nije ekonomski, nego je politički. EU se nalazi na raskršću i treba se odlučiti hoćemo li se ujediniti ili raspasti. Nacionalizam i populizam su najveće prijetnje za Europu. Trebamo donijeti odluku da se još više povežemo, a ne prepustiti se ljudima poput Marine Le Pen i Nigela Faragea. Nacionalizam je najveća glupost na svijetu – zaključio je profesor Cercas u intervjuu za Tportal.

Javier Cercas rođen je 1962. godine u Ibahernandu u Španiji. Radi kao profesor španskog jezika i književnosti na Univerzitetu Girona u pokrajini Katalonija. Urednik je katalonskog izdanja jednog od najvećih španskih i evropskih listova El Paisa.

Objavio je nekoliko sjajnih knjiga, dobitnik je velikog broja svjetskih književnih nagrada, a svjetsku slavu stekao je romanima Salaminski vojnici i Anatomija jedne pobune.