Konaković piše dopis direktorici Izetbegović: Čija su odgovornost pacijenti, djeca, građani Sarajeva

Piše: Amra Varatanović

Prošle sedmice šest hirurga sa Klinike za ortopediju i traumatologiju koji odlaze ili su najavili odlazak sa KCUS-a održali su sastanak sa premijerom KS Elmedinom Konakovićem i upoznali ga sa problemima koji opterećuju njihov rad ali i svih njihovih kolega.

Sastanku su prisustvovali prof.dr. Ismet Gavrankapetanović, dr. Senad Maksić, dr. Hasan Tanović, dr. Semin Bećirbegović, dr. Mehmed Jamakosmanović i dr. Mirza Biščević. Od ovih šest vrsnih ljekara trojica prelaze u Opću bolnicu „Prim.dr. Abdulah Nakaš“. To su dr. Tanović, dr. Bećirbegović i dr. Maksić. 

Sa KCUS-a je otišao i patolog dr. Semir Vranić koji uživa svjetski ugled. On će svoju karijeru nastaviti u Kataru. Odlaskom dr. Sanke Pandura jedinog dječijeg kardiohirurga kojeg je imao KCUS zaustavljene su sve operacije te su liste čekanja djece sve duže. O tome direktorica KCUS-a Sebija Izetbegović šuti.

Dr. Tanović koji je prisustvovao sastanku sa premijerom Konakovićem kazao je za agenciju Patria da su iznijeli sve probleme te su ga napomenuli da on ima veliku odgovornost prema građanima Sarajeva i djeci ovog grada.

- Upoznali smo ga sa mobingom, pritiscima, narušenim međuljudskim odnosima. Mi ne možemo dići ruke od ovoga bez obzira što neki od nas prelaze u drugu bolnicu. Svima nam je bilo važno da ostanemo u sistemu javnog zdravstva. Sada je na Vladi i premijeru da omoguće jačanje Opće bolnice, da se sredstva preusmjere i dozvoli otvaranje odjeljenja u Općoj bolnici. Jer javno zdravstvo ne može opstati bez pomoći države. Dugujemo pacijentima mogućnost da se liječe na šta imaju pravo - kazao je dr. Tanović.

Dr. Tanović ističe da se od Opće bolnice može napraviti jaka zdravstvena institucija samo ako bude volje za to. Osim ako neko iz određenih interesa to ne dozvoli.

Prema navodima doktora, Konaković je shvatio ozbiljnost problema koji vladaju na KCUS-u, te će ove sedmice menadžmentu uputiti dopis sa konkretnim pitanjima o gorućima problemima. Kako će se riješiti ti problemi, odlasci šest hirurga-ortopeda i šteta koja će biti učinjena, kako nadomjestiti odlazak dr. Vranića. Šta će biti sa operacijama djece sa srčanim manama?

Pitanja su brojna, a odgovora nema. Ono što je najvažnije pitanje je ko će snositi odgovornost kada se zbog očitog nemara menadžmenta KCUS-a počnu gubiti ljudski životi.

Ne treba zaboraviti da na KCUS-u nema osnovnih sredstava za rad, od osnovnih higijenskih potrepština do medicinskog materijala, gaza, lijekova, konca, rukavica...

Umjesto da se čini sve kako bi se ojačali kapaciteti najveće bolnice u BiH, upravo suprotno, ona se uništava na sve moguće načine.

Ono što iznenađuje jeste izostanak revolta ljekara, ima li tu kolegijalnosti ili je proradila čista sujeta. Kako je moguće da „heroji u bijelom“ pod zakletvom da će spašavati ljudske živote ne dižu glas? Da su to tek pojedinci od 580 ljekara KCUS-a. Da li je čast izgubila svaki smisao u ovom slučaju? Da li je ambicija direktorice Sebije Izetbegović otišla toliko daleko da joj se ne smiju suprotstaviti ni najveći finansijeri bolnice i čelni ljudi KS? Gdje je u svemu ministrica zdravstva? Zašto se ne učini više kako bi se barem pokušala ublažiti šteta izazvana lošim potezima menadžmenta KCUS-a?

Tragično zvuči rečenica da se ni za deset godina ne može nadoknaditi gubitak 10-ak profesora i desetina vrhunskih stručnjaka koji su napustili KCUS od početka 2016. godine. Zapitajmo se svi gdje ćemo biti za deset godina i hoće li nas imati ko liječiti, našu djecu, naše roditelje, naše bližnje?