Nije otišla Vijećnica, a za Hastahanu nismo sigurni?

Piše: Muharem Cero

Pravnim jezikom govoreći, niko na drugog ne može prenijeti više prava nego što ih i sam ima. Svaki takav pokušaj ne može proizvesti pravne učinke i ništavan je.

29. juna 2001. u Beču je potpisan međunarodni Sporazum o sukcesiji bivše SFRJ. 28. novembra iste godine Predsjedništvo BiH je Sporazum ratificiralo. Tri godine poslije je učinjena i posljednja ratifikacija Bečkog sporazuma, nakon čega je Sporazum po dostavi deponentu - Generalnom sekretaru UN-a - i protokom roka od 30 dana konačno i stupio na snagu.

Hastahana jeste gruntovni dio sukcesivne mase Bosne i Hercegovine iz naslijeđene imovine SFNO SFRJ, a sastavni dio je veće imovinske cjeline današnje Opće bolnice "Prim.dr. Abdulah Nakaš" u Sarajevu. Neznanim pravnim putem ova imovina je i prije izvršnosti Bečkog sporazuma o sukcesiji navodno 2002. prodata od tadašnjeg Federalnog ministarstva odbrane općini Centar Sarajevo. (Do sada nismo imali uvida u sam ugovor). 

Jasno je da Sporazum o sukcesiji prepoznaje državu BiH kao pravnog nasljednika cjelokupne imovine iz sukcesije. Znano je također da niti do danas ova imovina nije prepisana u vlasničkim knjigama na svog titulara državu Bosnu i Hercegovinu, nego da se čeka donošenje Zakona o upravljanju i raspolaganju državnom imovinom BiH.

Može se ustvrditi da se Federalno ministarstvo odbrane ponašalo kao nesavjestan korisnik državne imovine.

Potonja zbivanja oko državne imovine potvrđuju prethodno rečeno a pogotovo presuda Ustavnog suda BiH u predmetu U1/11, koja je potvrdila da je jedini titular ove imovine gornji nivo vlasti odnosno država Bosna i Hercegovina, te da takvo stanje vrijedi sve do donošenja Zakona o upravljanju i raspolaganju državnom imovinom Bosne i Hercegovine.
Unatoč neumoljivim ustavno-pravnim činjenicama ni nakon 13 godina ništavni ugovor o kupoprodaji Hastahane nije raskinut nego je počeo da proizvodi nezakonite pravne učinke.

U cijelom postupku ponovo je zatajilo državno Pravobranilaštvo BiH, pa je propuštanjem činjenja radnji na koji ih obavezuje Zakon o pravobranilaštvu i ovoga puta izostavilo zaštititi državu Bosnu i Hercegovinu.

Očekivati je da će nadležne institucije prepoznati obavezu svog djelovanja i spriječiti opravosnaženje ružnog presedana.

Naime, istovrsnim nezakonitim putem otuđene su od 6.4.1992. godine do danas stotine i stotine miliona KM vrijedne imovine iz portfolija državne imovine.

Što nije uspjelo sarajevskom jalijašu kada je prodavao Vijećnicu može se dogoditi da uspije novim političkim jalijašima početnicima. Ukoliko oni koji su obavezni štititi imovinu Bosne i Hercegovine odrade svoj posao kako treba nadati se da će građani Sarajeva jednog dana uživati u parku Nijaza Durakovića.